Krajem prošle godine, odnosno na sam Božić, Warner Bros. Pictures je premijerno prikazao Wonder Woman 1984 (Patty Jenkins, 2020.). Nastavak DC Comicsa je sljedećih deset dana ostvario prihod od gotovo 29 milijuna dolara, premda se u vremenskom razmaku između dva vikenda dogodio pad od čak šezdeset i sedam posto. Američka filmska distribucija se u vrijeme svjetske pandemije odvija u manje od pedeset posto kino dvorana. Ipak, statistika je pokazala da filmovi s aktualnih kino repertoara, uključujući i Wonder Woman 1984, ni s punim kapacitetom ne bi ostvarili drastično bolje rezultate, stoga je probleme potrebno tražiti i izvan konteksta pandemijskih restrikcija. Jedan od problema predstavlja činjenica da je Wonder Woman 1984 premijerno prikazan u vrijeme blagdana što gotovo nikada nije praksa kada je riječ o kino hitovima, a posebno superherojskim franšizama.
Nadalje, u ovom slučaju je veliku ulogu imao i niz negativnih recenzija i reakcija koje se velikom brzinom širile društvenim mrežama dok je filmska kritika film definirala kao razočarenje i nedovoljno sadržajan spektakl. Ipak, činjenica da je tradicija odlaska u kino za velik broj gledatelja bila usko vezana uz minimalnu ili nepostojeću dostupnost sadržaja izvan svoje kino distribucije u tjednima, a čak i mjesecima nakon premijere se istaknula kao ključan faktor. Naime, Wonder Woman 1984 je gledateljima dostupan na platformi HBO Max bez dodatnih troškova.
Svijest o dostupnosti filmskih sadržaja je konačno dosegnula točku koja je pokrenula raspravu o problemima koje streaming platfome – uglavnom Netflix, HBO i HBO Max, Hulu, Amazon Prime Video, Apple TV+ i Disney Plus – stvaraju za klasičnu kino distribuciju. Ipak, pretpostavka da je suživot kino dvorana i online streaming platformi na vrhuncu pandemije rastući problem nije presudan faktor. Naime, masovna prisutnost online streaming platformi ipak je donekle prorijedila filmsku publiku koja redovito odlazi u kina, ali kino distribucija je i dalje isplativa, posebno za blockbustere i kino hitove, a njihova prisutnost na online platformama neće drastično utjecati na konačnu zaradu. Ukoliko kino dvorane održavaju svoju poziciju, blockbusteri definitivno ostaju uz njih, a prema aktualnim teorijama postaju i jedini filmovi koji će se prikazivati u kinima. Ovo pak povlači probleme nedostatka kvalitetnih filmova na aktualnim kino repertoarima i odgađanja budućih kino hitova od kojih su neki svoje premijere pomaknuli i za do godinu dana kasnije.
Prošla godina je uslijed pandemijske krize bila obilježena produkcijskim gašenjima i odgađanjima, a pritom su padovi koje sada bilježe kino distributeri bili neizbježni. Jedan od prvih primjera koji je pokrenuo javnu raspravu bio je animirani film Trolls World Tour (Walt Dohrn, 2020.). Film nastao u produkciji Universal Pictures studija postao je svojevrsna prekretnica u kontekstu nadolazećih promjena filmske distribucije. Naime, Trolls World Tour je nakon zatvaranja kino dvorana i iznimno kratke kino premijere u svega nekoliko zemalja postao javno dostupan, a nakon zabilježenog uspjeha se javila ideja o istovremenom prikazivanju prikazivanju filmova u kinima i na online streaming platformama. Ipak, to zadovoljstvo nije dijelio i lanac kino distributera AMC Theatres koji je odgovorio povlačenjem svih filmova nastalih u produkciji Universal Pictures studija, a ista je odluka vrijedila i za ostale studije koji bez prethodnih pregovora svoje filmove istovremeno prikazuju digitalno. Premda je riječ o odluci koja je prekinula usku vezu između filmskih studija i distributera, Universal Pictures se javnosti obratio izražavajući zadovoljstvo činjenicom da su između opcije da se film uopće ne prikaže te one da bude javno dostupan gledateljima odabrali ispravno. Popis filmova koji su još u prvoj polovi prošle godine odustali od najavljenih kino premijera se proširio na naslove poput The Lovebirds (Michael Showalter, 2020.), The Outpost (Rod Lurie, 2020.), Irresistible (Jon Stewart, 2020.), Greyhound (Aaron Schneider, 2020.) i The King of Staten Island (Judd Apatow, 2020.).
Izbor između kino dvorana i online streaming platformi ima veću važnost ukoliko se radi o većoj produkciji. Naime, dok za manje produkcije ne postoji drastična razlika u zaradi usporede li se kino distributeri i digitalna dostupnost, za velike je produkcije takva razlika u profitu i dalje važan faktor. To donekle potvrđuje gore navedena predviđanja da su budućnost kino distributera isključivo blockbusteri i filmovi koji će se definirati kao budući kino hitovi. S druge strane, postoji ideja istovremene kino i digitalne dostupnosti, kao što je bio slučaj s Wonder Woman 1984, a riječ je o trendu koji je još sredinom prošle godine započela sci-fi komedija Bill & Ted Face the Music (Dean Parisot, 2020.) koja je uslijed uzastopnih odgoda svoje kino premijere postala dostupna i digitalno. Ukoliko online streaming platforme i jesu premijerna destinacija aktualnih filmskih ostvarenja, oni se na filmskim platnima nerijetko pojavljuju isključivo kako im ne bi promaknula sezona filmskih nagrada. U nekim će se slučajevima, premda se radi o iznimkama, dogoditi nadmetanje u kojem su streaming platforme spremne ponuditi iznos koji će produkcijske troškove nadmašiti za dovoljno siguran iznos u vrijeme kada su prihodi u kinima neizvjesni. Jedan od takvih primjera je bio prethodno spomenuti ratni film Greyhound Aarona Schneidera koji je snimljen u produkciji Sony Pictures Entertainment studija, a nakon što je odustao od svoje kino premijere postao je javno dostupan na streaming platformi Apple TV+. Budući da je produkcija Greyhounda iznosila 50 milijuna dolara, a Apple TV+ ga je otkupio ponudom od 70 milijuna dolara, jasno je da se radi o rijetkoj spremnosti takvih platformi da u vlastiti sadržaj uključe određene filmove i da to ni u kojem slučaju neće biti slučaj sa svima.
Osim što predstavljaju logičnu alternativu filmovima čija je kino distribucija odgođena ili pak otkazana, online streaming platforme su tijekom prošle godine obratile pažnju na važnost originalnog sadržaja koji je u obliku hit filmova i serija u najvećem omjeru privlačio gledateljsku pozornost. Dostupnost raznolikog sadržaja koji u posljednje vrijeme uključuje i sve veći broj filmskih klasika jedan je od ključnih argumenata koji privlači publiku, a taj se sadržaj neprestano nadopunjava. Tako su se, primjerice, uz Netflixove najave za siječanj na popisu našli iščekivani naslovi poput Pieces of a Woman (Kornél Mundruczó, 2020.), The White Tiger (Ramin Bahrani, 2021.) i Penguin Bloom (Glendyn Ivin, 2020.). Ipak, u ovom slučaju nije riječ o filmskim ostvarenjima koji bi nužno postali kino hitovi. Blockbusteri su i dalje ostali vezani za kino distribuciju, a svoje su kino premijere odgađali i najavljivali za neko izvjesnije vrijeme. Dok su Tenet Christophera Nolana (2020.) i Wonder Woman 1984 u drugoj polovini godine ipak istupili u kino dvorane te izdržali posljedice koje je takav pothvat imao na konačne prihode, monumentalni naslovi poput Avatar 2 (James Cameron, 2021.), The Batman (Matt Reeves, 2022.), Black Widow (Cate Shortland, 2021.), Conjuring: The Devil Made Me Do It (Michael Chaves, 2021.), Dune (Denis Villeneuve, 2021.), The King’s Man (Matthew Vaughn, 2021.), No Time to Die (Cary Joji Fukunaga, 2021.) i Top Gun: Maverick (Joseph Kosinski,2021.) i dalje su na čekanju.
Logično je da filmski studiji odgađaju filmove koji im unaprijed obećavaju najveći profit, a da s određenim projektima nisu bili spremni riskirati potvrđuje i činjenica da je datum njihove kino distribucije nepoznat. Premda je zadržavanje profita koji donosi kino distribucija i dalje jedan od glavnih ciljeva, u posljednje vrijeme svjedočimo sve učestalijim tendencijama učvršćivanja veze između iščekivanih filmskih naslova i streaming servisa. Primjerice, DC Films je u ovom kontekstu važan za rast WarnerMedia streaming platforme HBO Max. Naime, nakon božićne premijere Wonder Woman 1984, očekuje se nekoliko naslova godišnje, pa je tako premijera filma Zack Snyder’s Justice League (Zack Snyder, 2021.) zakazana za ožujak. Premda je riječ o velikom iskoraku u smjeru digitalne dostupnosti filmskih sadržaja, DC Films se odlučio za opciju podjele filmova između kino dvorane i streaming platforme HBO Max. Dakle, produkcijski najskuplji filmovi i dalje će ići u kino distribuciju kao što su išli do sada, a od sljedeće se godine na godišnjoj razini planira i do četiri takva filma. Ostali filmovi nastali u manjoj produkciji će se premijerno prikazivati na HBO Max-u, a planira se po dva takva naslova godišnje. Osim toga, DC Films unaprijed razmišlja o potencijalnim nastavcima filmova koji su trenutno u produkciji, a ti bi filmovi bili snimljeni za HBO Max.
S druge strane, hibridan model distribucije koji je prihvatio Warner Bros. Pictures postao je sveprisutna meta neodobravanja. Naime, Sonny Pictures Entertainment je u posljednje vrijeme izazvao zanimanje brojnih redatelja koji klasičnu kino distribuciju smatraju prioritetom. Među njima su se našli Christopher Nolan i Dennis Villeneuve, čime su potvrđena predviđanja redateljice Patty Jenkins koja je izjavila da će studio koji se u ovo vrijeme istakne u kontekstu tradicionalne kino distribucije oko sebe u kratkom roku okupiti velika filmska imena. Premda je Sony Pictures Entertainment spreman svoje filmove prikazivati na online streamimng platformama, kao što je to bio slučaj s Greyhoundom, zasad ne postoje nikakvi planovi za hibridan model distribucije odnosno istovremeno prikazivanje u kino dvoranama i digitalnu dostupnost. Ova se rasprava krajem prošle godine počela odvijati preko nadolazeće sci-fi adaptacije Dennisa Villeneuvea Dune (2020.) koji je Warner Bros. Pictures, nakon odgođene kino premijere, odlučio prebaciti na hibridan distribucijski model. Protivnici takvog modela su isprva kao osnovni argument isticali da bi takav pristup nepovoljno utjecao na dugoročnu komercijalnu vidljivost čitave franšize, a Villeneuve je svoje stavove iznio u eseju koji je kasnije objavljen na utjecajnom Varietyju. Redatelj nadolazećeg blockbustera je prelazak na hibridnu distribuciju nazvao očajničkim pokušajima zadržavanja gledateljske pažnje.
Online streaming platformama se uslijed svjetske pandemije neprekidno pružaju nove prilike za kupnju filmova, a činjenica da one već duže vrijeme predstavljaju dio svakodnevice potvrđuje da pandemija nije pokrenula, već samo ubrzala promjene na području filmske distribucije. Dok filmski studiji u novim i nešto složenijim uvjetima nastavljaju snimanja, a kino dvorane iščekuju povratak na punije kapacitete, kino distribucije se i dalje nalazi u srži filmske tradicije kojoj se priklanja velik broj filmskih djelatnika. Hibridni model filmske distribucije je neizbježan proces koji u svojoj ideji predstavlja kompromis između kino dvorana i malih ekrana. Premda ovaj model ne ugrožava tradicionalnu filmsku distribuciju do razine njezinog narušavanja, riječ je o procesu koji joj donekle prijeti i s kojim će u svakom slučaju doći neizbježne, ali preuranjene promjene. Kina neće prestati postojati niti će izgubiti svoju ekskluzivnost i blockbustere, ali će ih pritom možda biti manje ili će prikazivati filmove koji se istovremeno mogu vidjeti na online streaming platformama. Filmska produkcija nije jedina sfera kojoj je u proteklih godinu dana višestruko prijetila neizvjesnost, stoga je teško nagađati o njezinoj budućnosti. Ipak, promjene koje su se trebale dogoditi su ubrzane, vremenski razmak između distribucije na velikim i malim ekranima možda više neće postojati, ali će i dalje postojati opcije koje su potpuno prepuštene filmskoj publici.
