Terminator je nastao iz Cameronove fascinacije slasher stiliziranim horror filmovima i sna. Dok je snimao “Piranje 2” (1981), sanjao je torzo prepolovljenog robota kako s nožem u ruci puže po podu. Toliko je želio snimiti taj film da je za samo 1 dolar prodao prava producentici Gale Anne Hurd uz uvjet da on režira film.
Piše: Mladen Šagovac
Već u prvom filmu je zamislio pojavu dva robota iz budućnosti, međutim 1983. godine nije imao na raspolaganju tehnologiju kojom bi mogao snimiti robota od tekućeg metala.
Nakon fantastičnih reakcija kritike i publike već se 1991. godine ukazala prilika da Cameron snimi nastavak u koji će moći ukomponirati svoju ideju s dva robota iz budućnosti od kojih je jedan onaj od tekuće legure, u filmu poznatiji kao T-1000.
Zašto uvod koji se referira isključivo na prva dva originalna filma? Baš su oni bili polazišna točka za snimanje “Terminator: Genisys” koji će ovih dana razočarati ili fascinirati publiku. Osim oba ranija modela Terminatora, te Sarah Connor, u ovom se filmu ponovno pojavljuje Kyle Reese koji je majku Johna Connora spašavao u prvom filmu. Konačno, u ovom se filmu pojavljuje glumac koji je utjelovio kultnog robota M101 / T-800, Arnold Schwarzenegger.
Terminator: Genisys
Režija: Alan Taylor
Glumci: Arnold Schwarzenegger, Jason Clarke, Emilia Clarke, Jai Courtney, J.K. Simmons, Dayo Okeniyi, Matthew Smith, Courtney B. Vance
Produkcija: Paramount Pictures, 2015.
Trajanje: 2 h 16 min
Žanr: Znanstvena-fantastika, akcija
Svi koji su bili razočarani trojkom “Pobuna strojeva” (2003) i posebno “Spasenjem” (2009) ((u ovom Arnie nije glumio op.a.)) vjerojatno bi se mogli malo zaletjeti pa od “Terminator: Genisys” očekivati nekakvo iskupljenje za promašaje u franšizama, mogli bi ostati razočarani. Ovaj film nije rađen za prve generacije publike. Namijenjen je publici koja je stasala uz TV seriju, te je više posveta Arnoldu Schwarzeneggeru nego robotu kojeg je utjelovio.
U petom nastavku Terminatora, John Connor, sad ga glumi Jason Clarke (Zero Dark Thirty, Planet majmuna: Revolucija, Veliki Gatsby), vodi masovni napad na Skynetov sustav, baš onaj napad opisan u prvom filmu. Njegov prvi čovjek u toj borbi je lik iz prvog filma Kyle Reese, kojeg ovdje utjelovljuje neuvjerljivi Jai Courtney. Connor ovdje spoznaje da će Skynet istovremeno napasti dvije razine prošlosti te odlučuje Reesea odmah poslati u prošlost kako bi spriječio ubojstvo svoje majke Sarrah Connor koju sada, svi to već odavno znaju, igra ljupka Emilia Clarke (Igra prijestolja). Već tu se mogu osjetiti smetnje ovom filmu da bude onakav kakvim je zamišljen. Dijalozi između Connora i Reesea zvuče kao loši tipično američki motivacijski govori. Sve čekate da netko počne ponavljati riječ – sloboda, ili pojam – zemlja slobodnih i jednakih ljudi.
A kako je to onda zamišljen “Terminator: Genisys”? Kao kritika tehnološki (posebno softwerski) ovisnom društvu koja se srećom nije utopila u ostatku loših motivacijskih govorancija što su gotovo svi dijalozi u filmu koji režira Alan Taylor. I nisu dramski dijalozi jedino što ne valja u petom Terminatoru. Taylor je redatelj koji je stasao na televiziji pa dosta toga u filmu više djeluje kao da je snimano za televizijsku seriju nego za film koji se prikazuje u kinima. Njegove redateljske slabosti izbijaju na površinu već u trenutku kad Sarru Connor mora prikazati kao odvažnu djevojku koja samopouzdano barata vatrenim oružjem.
Prve scene Emilie Clarke su kilavo snimljene zbog čega ona djeluje još sitnijom nego što je doživljavamo u popularnoj fantasy seriji “Igra prijestolja“ gdje glumi zlatokosu kraljicu Daenerys Targaryen. Scenaristi pak Laeta Kalogridis (Otok Shutter) i (inače filmski montažer) Patric Lusser debelo su pretjerali s nekim zamislima u filmu, no ono što im ostaje najveći grijeh dobar je dio dijaloga. Nakon što Reese dođe u prošlost za koju publika spoznaje da je debelo izmjenjena jer netko je poslao još jednog terminatora koji ima zadatak štiti Sarrah Connor. Naravno, njega glumi Arnold Schwarzenegger, a Sarrah ga odmilja zove Pops (tatica).
Priča je donekle čak i interesantno zamišljena. Samo što previše podsjeća na Temporalni hladni rat iz Star Treka, uz napomenu da je vremensko premrežavanje likova u Star Trek – Enterprise seriji bilo znatno lakše za pratiti. Čak je i sukobljavanje nekoliko istih likova zgodna ideja. Samo što malo previše podsjeća na parodiju Schwarzeneggerovog filma “Šesti dan” (2000).
Film je dupkom pun simboličnim referencama na prva dva filma, a počinju već od samog početka filma gdje imamo snažnu asocijaciju s uvodnim titlom “Sudnjeg dana“. No, ono što ga spašava nije čak ni akcija koja je često pretjerana (helikopterska jurnjava je definitivno over the top), nego Arnold i njegove terminatorske pojavnosti. Ono što se mora priznati je da bez daha ostavlja scena u kojoj se “vremešni” T-800 sukobljava sa svojom mlađom inačicom, a posebno su zabavni njegovi lajneri među kojima je vjerojatno najbitniji – “Star, ali ne i zastario”, čime bivši guverner Kalifornije vjerojatno svojim obožavateljima poručuje da još nije za otpis.
Dok Schwarzenegger praktički sjaji kao terminator T-800, Jason Clarke kao John Connor iz budućnosti vjerojatno proživljava svoju najlošiju ulogu u holivudskim filmovima velikog budžeta kao da ni sam ne može popiti priču o Johnu Connoru kojim upravlja Skynet. Najgluplji trenutak filma je kad Connor pita Reesea zašto bi baš njega poslao u prošlost spašavati njegovu majku, kao da tog časa ne zna da mu je baš Reese otac. Jaia Courtneya pak kao Kylea Reesea ne treba ni komentirati, mladić je iz svojih pretenciozno idealistički napimpanih dijaloga valjda pokušao izvući najbolje. Ne baš uspješno.
“Terminator: Genisys“ na kraju ispada više posveta najupečatljivoj ulozi u karijeri Arnolda Schwarzeneggera nego kompletnoj priči koju je Alan Taylor imao zadatak osvježiti i učini suvremenijom. Teško je vjerovati da je moguće snimiti slabije izdanje Terminatora od onog iz 2009. godine. No, Taylor je uspio. Mitologija priče je pretvorena u bućkuriš, baš kao i naracijski stil čime je potencijal posebne filmofilske poslastice nepovratno uništen.
Zadovoljština ostaje u činjenici da je Schwarzenegger još jednom izrekao neke od Terminatorovih poznatih rečenica te nabacio jedan novi vizualno-karakterni dodatak koji će baš svakog gledatelja natjerati u smijeh.
