Duke Ellington and his Orchestra
Afro-Bossa
(Reprise / Dancing Bear)
Jedan od najvećih jazz skladatelja i vođa jazz orkestara Duke Ellington je svoj orkestar s velikim uspjehom vodio od sredine dvadesetih godina sve do svoje smrti 1974. Nije bio samo predstavnik jednog stila i vremena, već kreator glazbe koju i danas smatramo suvremenom. Odolijevao je svim promjenama koje je vrijeme donosilo.
Tako je u vrijeme velike popularnosti bossa nove, kad su svi jazz glazbenici u većoj ili manjoj mjeri koketirali s tim idiomom, i on snimio album s djelima nadahnutim njime. Objavio ga je 1963. u vrijeme velike diskografske aktivnosti.
Naime, samo te godine objavio je sedam albuma. Bossa nova nije bila jedini poticaj za snimanje ovog. Ellington je otišao korak dalje.
U skladbama koje je napisao za ovaj album – radi se o dvanaest autorskih – osjećaju se razni utjecaji južnoameričke glazbene tradicije. Iako niti jedna od njih nije postala jazz standardom, to su vrijedna ostvarenja koja zauzimaju važno mjesto u njegovom opusu, a on je ogroman.
Naime, Ellington je najplodniji skladatelj jazz glazbe s više od dvije tisuće snimljenih skladbi od kojih su mnoge postale često sviranim standardima jazz glazbe. Važni su i aranžmani koji na ovom albumu također odudaraju od njegovih uobičajenih. Prilagođeni su latino izrazu, ali i glazbenicima iz orkestra, kao što je, uostalom, uvijek radio.
Pisao je aranžmane vodeći računa o karakteru glazbenika iz orkestra, a poznavao ih je u dušu. Naime, postava je bila dugovječna. Glazbenici su vjerovali Ellingtonu, uživali su glazbi koju su s njim stvarali i bili svjesni da su dio elitnog društva umjetnika koji pišu povijest jazz glazbe.
Tako su i na snimanju ovog albuma, kao članovi Duke Ellington Orkestra, svirali neki od uglednika big band glazbe, među ostalima violinist i kornetist Ray Nance, trubači Cat Anderson i Cootie Williams, trombonist Lawrence Brown, saksofonisti Johnny Hodges i Paul Gonsalves, saksofonisti i klarinetisti Russell Procope, Jimmy Hamilton i Harry Carney te bubnjar Sam Woodyard. U nekim izvedbama umjesto Ellingona glasovir svira njegov dugogodišnji suradnik Billy Strayhorn, partner u stvaranju mnogobrojnih skladbi i aranžmana.
