Elvis Stanić
Insomnia
(Aquarius Records, 2022)
Krajem proljeća i početkom ljeta 2022. lovranski skladatelj, producent, gitarist i harmonikaš Elvis Stanić je na nizu koncerata promovirao svoj novi album “Insomnia”. No, skladbe koje je uvrstio na ovo izdanje već je izvodio na nastupima u nekoliko zadnjih godina i tako ih brusio do savršenstva.
Zapravo savršenstvo možda nije dobar izraz za njegovu glazbu, ne zato što nije riječ o izvrsnosti, jer ona je uvijek prisutna, nego zato što se ona neprestano mijenja, što ovisi o raznim čimbenicima. Dakle uvijek je drukčija i filozofsko je pitanje može li biti toliko inačica savršenstva. Naime, improvizacija je važan element u njegovim izvedbama, a to znači da je svaka sljedeća redizajnirana, nadahnuta trenutkom, spontana. Naravno, da bi netko glazbu promišljao tako mora biti tehnički potkovan i naslušan, ali i maštovit i svestran, a Stanić je sve to. Iako gitaru ne stavlja u prvi plan, pažljivi slušatelj ostat će zadivljen njegovom gitarističkom vještinom, sjajnim zvukom i improvizatorskom inventivnošću. Zbog ugleda koji je do sad stekao može si dozvoliti kojekakve ekstravagancije i iznenađenja.
Za mnoge poznavatelje njegove glazbe ovaj će album, zapravo, biti veliko iznenađenje jer je potpuno drukčiji od svih dosadašnjih. Svoj je prepoznatljiv zvuk i izraz u ovoj situaciji usmjerio više prema rocku, iako kad je riječ o njemu nikad ne možemo govoriti o čistim stilskim odrednicima. U njegovoj se glazbi uvijek osjećaju odrazi raznih stilova koji se na ova ili onaj način spajaju u ovakav ili onakav amalgam, pitanje je jedino kad će neki od njih isplivati u prvi plan. Ovaj put u prvom je planu rock-jazz, glazba koju je intenzivno slušao u mladosti, kad je formirao svoj ukus i usvajao estetske vrijednosti. Naravno da iskustva koja bilo koji glazbenik stječe slušajući ploče u toj dobi ostaju zauvijek i da im se uvijek vraća te da katkad osjeti potrebu to iskazati javno.
Za CD “Insomnia” snimio je vlastite skladbe pisane u tom duhu: “Dreamland”, “Adult Content”, “Sophia” i “Valse Triste / Der Tisch” (posvećena Stanićevom mentoru Bošku Petroviću), ali i neke koje je napisao sa suradnicima: “Orgonon” i “Falling ’80s” s Albom Nacinovich, “Zephyrus” s Meri Trošelj i “Plovim” s Markom Toljom. Na programu se našla i obrada skladbe “Light My Fire” grupe Doors, zapravo njegovih članova: Jima Morrisona, Robbyjaa Kriegera, Johna Densmorea i Raya Manzareka. Iako je napravio stilski zaokret nije morao mijenjati i suradnike. Naime na snimanju albuma sudjelovali su njegovi stalni suradnici kojima je takav glazbeni svjetonazor i te kako blizak: pjevačica Alba Nacinovich, klavijaturist Ivan Popeskić, basist Damjan Grbac i bubnjar Branimir Gazdik. Kao pojačanje Stanić je pozvao i dvoje gostiju. Robert Mikuljan u jednoj izvedbi svira krilnicu, a Meri Trošelj pjeva u jednoj u kojoj je i koautorica.
Gost u izvedbi skladbe “Plovim” je pjevač Marko Tolja koji je i koautor. Naime Tolja je napisao tekst za već prije snimljenu Stanićevu skladbu “Sea Song”.
Novina na ovom albumu je i angažirani, narativni pristup, u iskazu tema koje se bave ekologijom i održivosti ljudske vrste u današnje doba globalnog zatopljenja i ostalih samouništavajućih čimbenika ljudske vrste. U tom segmentu važnu je ulogu odigrala Alba Nacinovich koja je znatno utjecala na zvuk glazbe na ovom albumu, ne samo zbog svojeg osebujnog vokalnog pristupa nego i korištenja elektronike.
