Present Tense
{etRating 4}
Present Tense je album koji u većini relevantnih osobina prati dosadašnji Carterov glazbeni i diskografski angažman. Glazbenik je i dosad bio izuzetno pažljiv u kombiniranju elemenata tradicije, suvremenosti, te osobnog stila i afiniteta u izboru materijala i produkciji uokvirenih s izvanrednom sviračkom tehnikom. Na ovom albumu uz producenta Michela Cascunu taj se odnos zadržao u gabaritima koji su i dosad oslikavali njegov rad, no album je mnogo intimnije vezan uz glazbu, a Carter svoje vrhunsko tehničko umijeće samo dodaje temi. Glazba je u ovakvoj konstelaciji potpuno izgubila funkciju supstrata za promociju sviračkih potencijala i mora se priznati da nakon slušanja ukupnog albuma osjećaj zrelosti glazbenika koji umjesto dokazivanja počinje iskreno uživati u svirci i glazbi postaje okosnicom oko koje se uopće može ocjenjivati kvaliteta cijelog projekta. Naravno da je na albumu dovoljno odličnih Carterovih solo dionica na saksofonima, klarinetu, flauti, pa s tog stanovišta ljubitelji vrhunske tehnike i žešće svirke neće biti razočarani, no već u swing otvaranju albuma s “Rapid Shave” dolazi do izražaja pristup koji uz disciplinirano poštivanje teme pruža mnogo prostora glazbenicima za realizaciju svojih ideja. Odmjeren Carterov solo na baritonu i prostor za pijanista D.D. Jacksona uvod su u slično strukturirane skladbe. Prateći Carterov sastav svira lakoćom i uspijeva se potpuno uklopiti u zadanu koncepciju ostavljajući vođi sastava ogroman prostor za kreaciju, male glazbene izlete , pružajući instrumentalni temelj za njegova razmišljanja. Vrlo je jednostavno u takvom okruženju shvatiti glazbenikova razmišljanja, pratiti njegovu evoluciju i zamijetiti razlike u odnosu na prošlo diskografsko izdanje. Zbog toga je Present Tense album koji će biti lako slušati, shvatiti i zavoljeti. Nježne skladbe poput “Pour Que Ma” ili “Sussa Nita” ili “Bro. Dolphy” kojim se Carter sjeća jednog od najkontroverznijih jazz glazbenika, pronalaze vođu sastava u ponešto melankoličnom raspoloženju. Pomalo sjetna “Tenderly” koja zatvara album zaokružuje priču o odličnom albumu na kojem je Carter uspio ostati prepoznatljiv i svoj, no nije propustio prigodu da u svoju glazbenu strukturu ugradi i poneki novi element. Present Tense nije album koji se može nazvati najvažnijim ili najboljim u karijeri glazbenika, no svakako je signifikantan za prepoznavanje smjera u kojem se Carter razvija i dovoljno kvalitetan da nastavi dosadašnji fantastičan niz uspjeha.
Gordan Gaži
