Karibu {etRating 3}
Prvi uradak koji je za tvrtku Blue Note snimio nadareni afrički gitarist Lionel Loueke demonstracija je svih osobina koje su mladog, no već cijenjenog glazbenika stavile na listu suradnika mnogih zvijezda. Lakoća sviranja gitare, odličan vokal i fina smjesa afričke tradicije i suvremenih jazz utjecaja formula je koju su kao dobitnu prepoznali Avishai Cohen, Terence Blanchard, Charlie Haden i konačno Herbie Hancock koji je kvalitete mlade zvijezde definirao zastrašujućima u tehničkom i umjetničkom smislu. Karibu je, uzevši u obzir sve navedeno, album koji se očekivao s nestrpljenjem i izdanje koje je trebalo potvrditi status jedne od najzanimljivijih nadolazećih mladih jazz nada. Nakon letimičnog preslušavanja album demonstrira potencijal i dokazuje Louekoeov neosporni talent, no dužim slušanjem ostaje dojam da je glazbenik u želji da se albumom obrati što široj publici odigrao pomalo presigurnu igru. Svirački izvanredan trio u kojem osim Louekea sviraju i odlični mađarski bubnjar Ferenc Nemeth i basist Massimo Biolcati pomalo je besposlen. Lagana emocionalna glazba koju predstavljaju je dopadljiva i izvanredno lako slušljiva, no u isto vrijeme i pomalo jednolična. Uspoređujući trenutke muziciranja trija i prigode u kojima im se pridružuju gosti, Wayne Shorter i Herbie Hancock, gore navedeno dobiva puni smisao. Stari majstori su u Louekeov izričaj ubrizgali malo energije, potpalili malo glazbene vatre pod instrumente i isprovocirali njihovu intenzivnu komunikaciju. Glazbenici su na takav poticaj odlično odgovorili i pružili svirku punu zamaha i energije. Sve skladbe na albumu Leuekeovo su djelo, osim standarda “Skylark” Hogya Carmichaela i Coltraneove “Naima”. U najbolje trenutke na albumu svakako se moraju ubrojiti i naslovna skladba, kao i ritmična “Agbannon Blues” s odličnom Nemethovom bubnjarskom linijom. Lionel Loueke je bez svake sumnje izvanredan talent u skladateljskom i sviračkom pogledu. “Karibu” je neosporni dokaz takve tvrdnje i za shvatiti je nešto konzervativnija koncepcija albuma kojem, ipak nedostaje malo zanimljivosti i supstance. No, veliko je zadovoljstvo svjedočiti rađanju nove velike i nadamo se dugovječne jazz zvijezde.
Gordan Gaži
