Matija Dedić
From The Beginning
(Dallas Records, 2009)
Recenzirajući neke od prošlih albuma Matije Dedića osjećao sam da karijera glazbenika sve snažnije grabi prema stupnju u kojem će njegove glazbene granice potpuno preći lokalne okvire, nakon čega ćemo moći sa ponosom govoriti o svjetskom glazbeniku hrvatskog podrijetla. Ono što nisam uspio predvidjeti je izuzetno kratko vrijeme koje će biti potrebno za takvu transformaciju.
Već s odličnim albumom Visiting Bruxelles na kojem odlično surađuje sa dvojicom etabliranih glazbenika (Rassinfose i Patrman) mogla se primijetiti lakoća kojom se glazbenik uspijeva prilagoditi sastavu, kao i invencija kojom je svoj instrument uvijek uspijevao držati u žiži interesa. No, ovoga puta okolnosti su bile sasvim drugačije i glazbeno mnogo zahtjevnije.
Na albumu From The Beginning Matija se našao usred kolaboracije sa sastavom jednog od najvećih živućih pijanista, Brad Mehldaua. Larry Grenadier na basu i Jeff Ballard na bubnjevima činili su sastav koji je pratio Matiju Dedića i na prvi pogled čini se da je pijanista u situaciji da pomalo odglumi Mehldaua i da svojom kontribucijom pomogne kreirati zvuk na koji su glazbenici navikli svirajući sa svojim stalnim vođom. Mehldauov stil i tehnika vrlo često ostavlja dojam poigravanja s jazz tradicijom uz zadiranje u klasičnu glazbu i puno rjeđe prema pop/rock formama.
Matija Dedić posjeduje zamjetno drugačiju glazbenu viziju koja se izrazitije drži jazz obrasca, ali posjeduje izrazitiji emocionalni pečat. Prekrasna poigravanja sa temom, njena otvaranja i transpozicije prema potpuno neočekivanim mjestima bez sumnje su primijetili iskusni prateći glazbenici. Njihov dodir u glazbi je snažan, precizan i profesionalno odrađen, no lako se može zapaziti mala suzdržanost i niži intenzitet svirke u trenucima u kojima Dedić istražuje u drugim pravcima, no što to čini Mehldau.
Repertoar albuma predstavlja kombinaciju autorskih skladbi i vrlo poznatih standardnih kompozicija te zgodno kombinira trenutke u kojima Matija Dedić djeluje potpuno slobodno izvan okvira zajedničkog muziciranja i momenata u kojima ima obavezu biti djelom sastava. Svaka od tih okolnosti daje uvid u fazu stvaralaštva Matije Dedića s različitih pozicija i teško se odlučiti između dva potpuno različita pristupa temi i svirci. No, kada bih morao uzeti samo dio repertoara s recenziranog dvostrukog albuma odlučio bih se za snimke trija. Iz njih se znatno intenzivnije zrcali zrelost Matije Dedića i njegova sposobnost komunikacije s ostatkom sastava, ali i sviračka energija i izuzetna motiviranost. Solo skladbe sa druge strane ostavljaju dojam fine emocionalne tenzije i male instrumentalne opuštenosti.
Većina materijala je snimljena u zagrebačkom studiju Bajsić na Prisavlju, dok su 4 skladbe zabilježene u prostorima Hrvatskog Doma u Vukovaru. Snimke su vrlo dobre kvalitete i pridodaju još koji bod na listu izdanja koje se može smatrati jednim od najzanimljivijih projekata Matije Dedića.
