Question And Answer
{etRating 4.5}
Te 1989. godine Pat Metheny je bio ljubimac sreće. Nakon dobro prihvaćenog albuma Letters from home i odlične turneje na kojoj je promovirao glazbu sa albuma, zimu je odlučio provesti razmišljajući o novim projektima. Potpuno slučajno se baš u to vrijeme ukazala prigoda za neobavezan session s glazbenicima koje je izuzetno cijenio. Tu počinje priča o jednom od najboljih albuma koje je Metheny snimio u svojoj karijeri. 21. prosinca u njujorški „Power Station“ uz Methenya ušli su basist Dave Holland i legendarni bubnjar Roy Haynes. Samo nekoliko sati kasnije snimatelj Rob Eaton imao je gotov materijal, a glazbenici su otišli zadovoljni sa svirkom, no potpuno uvjereni da zabilježena glazba nikad neće biti izdana. Naime, session je bio snimljen samo za internu upotrebu, a sva trojica glazbenika odsvirala su materijal potpuno neopterećeni sa eventualnom objavom. U takvom ležernom okruženju nastala je snimka za koju bi bilo doista šteta da nije izdana. Tek nakon nekoliko dana kad su sve strane shvatile kakav potencijal se skriva na trakama , počelo se ozbiljno razmišljati o objavi snimljenog materijala. O pojedinačnim kvalitetama glazbenika involviranih u projekt nije potrebno trošiti riječi. Osovina na koju se album oslanja je međusobna glazbena interakcija izvanrednog trojca i naglašena atmosfera koja se uvlači između instrumenta, nota, glazbenika i koja u konačnici postaje ravnopravan sudionik sessiona. Zbog toga Question And Answer nije još jedan u nizu vrhunskih albuma kojima se ne može otkloniti tehničko, snimateljsko i produkcijsko savršenstvo, već album koji sa sobom nosi nešto posebno. Materijal je mješavina standardnih kompozicija Milesa Davisa, Ornettea Colemana, Jeromea Kerna, D.L. Hilla i Methenyevih modernih skladbi. Na kraju, treba pohvaliti snimku i uputiti preporuku svim glazbenim sladokuscima prema albumu koji se isplati čuti i doživjeti. Srž njegovih kvaliteta je potpuno univerzalna i lako razumljiva glazba kilometrima daleko od koncepta koji bi intrigirao isključivo jazz publiku i kolekcionare.
Gordan Gaži