Kronos Quartet

Floodplain NoneSuch/Dancing Bear
 
„Osobno mislim da world music nikad nije bio uzbudljiviji i zamamniji nego upravo danas“, izjavio je David Harrinton, umjetnički voditelj, osnivač i član Kronos Quarteta. Ovu svoj tvrdnju dalje objašnjava: „Kao kvartet nikad nismo imali period s toliko puno mogućnosti, a da se istovremeno poklopio s mojom željom za stjecanjem iskustava – kako koncertnih, tako i studijskih – koji će me odvesti do novih mogućnosti ili načina promišljanja ove umjetničke forme (gudačkog kvarteta, op.a) koju je J. Haydn započeo oko 1750.“
Iako smo se već uvjerili da Harringtonu i njegovim kolegama eksperimenti koji hrabro prelaze granice u glazbi nikad nisu bili strani, njihovo najnovije zabilježeno istraživanje predstavlja jedno od svakako najodvažnijih. Pa ako povezujuća tema – naplavne doline kao područja cikličke plodnosti o kojima ovise društva i civilizacije – možda i djeluje malo nategnuto, tradicijska glazba u rasponu od Balkana, Srednjeg i Bliskog Istoka sve do južnog rta Afrike, kombinirana i ujedinjena s klasičnom strogošću i disciplinom pokazuje sklonost Kvarteta za narodnom glazbom i njenom gorućom, sveprisutnom željom za životom.  Nerijetko je skupljeni materijal prožet oprečnim i dubokim emocijama, pa govor glazbe zrači ne samo životnošću glazbenog predloška, već i životom čovjeka kojega predložak duhovno hrani. Od senzualne arapske pjesme «Ya Habibi Ta’ala» nabijene treperenjem i pulsiranjem habanere, sve do turskih plesnih ritmova «Nihavent Sirto», glazbenici Kronosa – potpomognuti i ojačani povremenim suradnicima – demonstriraju zadivljujuće umijeće govora jezikom lokalne narodne glazbe. Ukratko, ovo je jedan od najozbiljnijih kandidata za album godine.
Istraživački nastrojeni Njujorčani bave se rasponom stilova od zavijajuće, monotono unjkave glazbe Srednjeg Istoka, preko turske klasike (!), sve do palestinskog hip hopa. Unatoč dozi očitog samozadovoljstva, impresivan korak u strane idiome koji uspijevaju jasnije prenijeti i objasniti zapadnom uhu sve ono što istočnim snimkama tako često ne uspijeva – čine spomenuto samopovlađivanje ne samo razumljivim, već i lako prihvatljivim. Riječ je o iznimnom nastojanju iza kojega stoji puno rada kako bi se postiglo više od razumijevanja strukture; osobni emocionalni angažman izvođača koji proizlazi iz doživljenog predloška, koji je, svemu unatoč, ipak samo predložak, dakle zapisana slika nastojanja.
Nekako otprilike u vrijeme dok je Bushova administracija (otvoreno ili manje otvoreno) demonizirala ne samo sve ne-prozapadne, već i gotovo sve nezapadne kulture, Kronos Quartet okrenuo se sasvim nenadano, potpuno neočekivanom izvoru inspiracije. David Harrington, osnivač ovog svjetski poznatog gudačkog kvarteta, zaključio je kako je pravi trenutak da se pozabavi stvarima koje ljude povezuju, a da kroz takvu, prije svega kulturnu i glazbenu različitost, pokaže kako različitost sama po sebi nikako ne može biti legitimnim razlogom difamacije kakvu je isključivost političkog vrha u praksi implicirala ili otvoreno poticala. Dakako, niti povoda niti inspiracije širom svijeta koji svakim danom postaje sve manji (i tanji, obzirom na raspoložive resurse) nikada do sada Kvartetu nije manjkalo: Harrington i ostali su naručili od suvremenih skladatelja Istoka kompozicije baš za ovaj Kvartet i upravo za ovo izdanje.
David Harrington se sjetio da su porječja velikih rijeka mahom i kolijevke svih velikih civilizacija do danas, te da je čovječanstvo kroz povijest, nastojeći očuvati sve što je u naplavnim dolinama rijeka izgrađeno, praktično čuvalo dosege civilizacija od propasti. I ovo se kao konstanta kroz povijest čovječanstva prepoznaje u gotovo svim do danas poznatim civilizacijama. Pa se i današnje civilizacije uz svoje najveće izazove i najdublje ponore bave iskrenim nastojanjem da svoje dosege sačuvaju za budućnost, a minuciozno dorađene spremaju ih u najsavršenijoj formi – tradicijskoj narodnoj glazbi.
Predstavljeni materijal sugerira ključ problema: glazba, kao umjetnička disciplina neposredno ovisna o protežnosti vremena, trne na marginama koje je odavno postavio i iscrtao Zapad, isti onaj koji će ih proglasiti nezanimljivima i nerazumljivima – jer naprosto ne podliježu istim onim obrascima na koje je Zapad navikao. Osvrnemo li se malo oko sebe, taj Istok i nije tako daleko, a činjenica da je i dalje „dalek i egzotičan“, govori više o Zapadu nego o Istoku. I tako već posljednjih dvije tisuće godine, manje ili više: Istok ostaje istočno, pa čak i ovaj koji nam se približio kroz Balkan i njegove utjecaje.
Na Floodplain projektu Kronos Quartet skupio je radove suvremenika Bliskog Istoka, Afrike, Južne Azije i Istočne Evrope, i to poglavito onih naroda kojima su vanjske prilike, konflikti i unutarnje podijeljenosti, bar iz perspektive Zapada, nerijetko zasjenjivali njihovo kulturno bogatstvo i ogromno kulturno naslijeđe. Uz ukupno dvanaest snimki, jednim dijelom posebno naručenih, glazbenici istražuju glazbenu tradiciju čiji korijeni sežu i više stoljeća u povijest. Pionirski duh Kvarteta kompozicije nepoznatih ili mladih skladatelja čini dojmljivim i hrabrim iskorakom. Jednim dijelom ključ je u odvažnosti u kontekstu trenutka i mogućnosti spoznaje, a drugim u samoj glazbi u kojoj skladatelji koriste i reinterpretiraju različite aspekte svojih rodnih kultura; različite utjecaje koje ne mogu artikulirati drugačije nego kroz govor glazbe. Neki od ovih komada preuzeti su iz vjerskih obreda (i religijske su, ili formalno-liturgijske prirode), narodne, klasične ili popularne glazbe Egipta, Libanona, Azerbejdžana i Iraka, među ostalima. Druge su skladali suvremeni skladatelji za Kronos Quartet: među njima su palestinski hip-hop/elektronički sastav Ramallah Underground – David Harrington otkrio ih je preko MySpace web-usluge, baš kao i suvremenu srbijansku skladateljicu Aleksandru Vrebalov, koja već neko vrijeme živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama.
No premda je Kronos Quartet isprva osvojio naklonost šire publike hrabrim odmakom od klasičnih gudačkih formi izazovnim izvedbama nove glazbe skladatelja 20. stoljeća (uz povremene obrade hitova Jimi Hendrixa), Kvartet je polako proširivao svoj repertoar i iz polaznog modernističkog čistunstva počeo istraživati različite izražajne mogućnosti koje iz stroge nomenklature ciljano skladanih glazbenih predložaka za klasični gudački kvartet nije bilo moguće niti naslutiti. Floodplain napokon napušta klasičnu glazbenu tradiciju Zapada u potpunosti, i to u korist nevjerojatno bogatog, raznovrsnog i provokativnog seta od svega dvanaest kratkih komada koje je Kvartet odabrao za ovo izdanje. To je najvažniji razlog zašto novi album Kronosa kritika i javnost mahom proglašavaju jednim od najozbiljnijih kandidata za klasični album godine: unutarnja priča koja povezuje sve skladbe fenomenološki je i povijesni faktor kohezije na prolasku kroz materijal netom zabilježen za Kronos u državama koje su još uvijek, ili su netom izašle iz ratova ili iz internih političkih sukoba, ili oboje. Album je intelektualno poticajan, povremeno zahtjevan, ali nagrađuje svojom glazbenom predanošću i jasnom vizijom koja je univerzalno razumljiva jer postavlja glazbeno istraživanje i ljudsko stremljenje iznad svih društvenih i političkih dvojbi, argumenata ili sukoba. Druga – ona formalna strana – nije ništa manje impresivna: radi se o novim dosezima klasičnog gudačkog kvarteta.
Izvedba: 5, Snimka: 5
Josip Vračar