Benjamin Booker
Benjamin Booker
(ATO, 2014)
Debitantski album ovog dvadesetpetogodišnjeg afroamerikanca porijeklom s Floride (Tampa Bay), koji je svirački zanat izučio u New Orleansu, podigao je dosta prašine, barem u onim krugovima koji još uvijek pokazuju određeni interes za tradicionalnije orijentirani dio suvremene američke glazbene produkcije.
I, treba reći odmah na početku, zasluženo, jer je album – “sirova smjesa bluesa, boogieja i soula” – vrlo, vrlo dobar. U tome mu sigurno nije odmogla činjenica da je već duže vrijeme protežiran ni manje ni više nego od strane Jacka Whitea s kojim je ne tako davno odradio i zajedničku turneju.
Glazbeno, Booker je zaokupljen manje-više istim problemima koji zaokupljaju i Whitea još od raspuštanja benda The White Stripes. No, za razliku od Whitea danas, Booker ostavlja dojam sasvim nepretencioznog lika koji ne misli da bavljenje ovim poslom mora biti smrtno ozbiljna (ili dosadna, kako se uzme) stvar. Je li u tome Benjamin Booker trenutno bolji i uspješniji od svog dobročinitelja ne znam, niti mislim da je važno odgovoriti na to pitanje, ali znam da sam ga se ove godine puno više naslušao od Whiteova albuma “Lazzareto”, uz tri mjeseca razmaka u datumu objavljivanja u Whiteovu korist.
Jedini ozbiljniji prigovor koji bi se mogao uputiti Bookeru je da mu na albumu nedostaje više “pjesama”, u klasičnom smislu te riječi, što je, čini mi se, jedan od učestalijih problema kada su posrijedi slični pokušaji reaktualiziranja tradicionalne glazbene ostavštine koji u najvećoj mjeri koriste blues kao polaznu točku (to bi, recimo, bio slučaj s The Black Keys). Što se toga tiče, Booker tu i tamo zna ugodno iznenaditi, ubosti par zgodnih stihova, pa, možda, s vremenom stvari i u tom smislu sjednu na pravo mjesto. Dotad, pjesme poput “Violent Shiver”, “Wicked Waters” ili “Have You Seen My Son” garancija su slatkog iščekivanja.
Album je producirao Andrija Tokic, poznat po dosadašnjem radu sa sastavima Alabama Shakes, Natural Child i Hurry For the Riff Raff (odličan ovogodišnji album “Small Town Heroes”, tople preporuke), koji je napravio da stvari zvuče kao da su cijelo vrijeme na onoj granici u kojoj još uvijek ugodni metež vrlo lako može prerasti u potpuni kaos.
Sve u svemu, dvanaest pjesama s ovog albuma, po ugođaju konzervativne, a po energiji pankerske, predstavljaju jedno od boljih debitantskih izdanja koja su se pojavila ove godine.
