Brandi Carlile
In These Silent Days
(Elektra / Dancing Bear, 2021)
U novoj seriji video priloga online magazina Pitchfork pod naslovom Pass the Aux, odabrani izvođači govore o pjesmama koje su im, na ovaj ili onaj način, odredile život ili im oblikovale glazbeni ukus i estetska načela.
U prvoj epizodi gostuju Elton John i Brandi Carlile, “dugogodišnji prijatelji” i suradnici u skladbi “Simple Things” s Eltonovog posljednjeg, ne baš maštovito naslovljenog albuma The Lockdown Sessions. No, za one koji je nisu čuli, spomenuta pjesma zvuči posve pristojno – kao donekle tipični komad mid-seventies country-rocka.
Iz spomenutog videopriloga, suradnje i svega ostalog posve je jasno da je Carlile dubinska poznavateljica ranog Johnovog opusa i to njegovog najboljeg dijela. Ta se tvrdnja lako može provjeriti i na njezinom novom albumu In These Silent Days iako bi dakako, njezinu glazbu bilo pogrešno i nekorektno isključivo svesti na usporedbe sa slavnim britanskim veteranom. Carlile je vlasnica autentičnog talenta koja se do široke publike probila 2007. baladom “The Story” – silovitim vatrometom emocija koji je podjednako izvirao iz indie-rock devedesetih i kantautorskog folka ranih sedamdesetih. T-Bone Burnett nije slučajno odabran za producentsku ulogu.
Poslije toga snimila je niz radova od kojih niti jedan nije ispao slab ili prosječan, a In These Silent Days vjerojatno dobacuje i ponešto iznad visoko postavljene osobne ljestvice. Njezino autorsko pismo proizašlo je iz znanih okvira – ako Eltonu kao idolu iz djetinjstva pribrojimo Joni Mitchell, potom country lektiru (Patsi Cline), najbolje radove iz suvremene americane (recimo, Neko Case) i emotivni intenzitet Jeffa Buckleya, dobit ćemo tek osnovne koordinate, elastično postavljene smjernice. Dublji uvid u njezin svijet iziskuje ponovljeno preslušavanje naoko jednostavnih pjesama s novog, sedmog albuma, poput “Mama Werewolf” ili “You And Me on the Rock”. Potonja je po svemu sudeći ljubavno pismo supruzi:
“I build my house up on this rock, baby
Every day with you
There’s nothin’ in that town I need
After everything we’ve been through.”
Koproducenti Shooter Jennings i Dave Cobb pjesme su smjestili u toplu, organsku produkciju i pustili da njihova pročišćena kvaliteta i rafinirana kantautoričina senzibilnost odrade ostalo. Aranžmani pokazuju mjeru i ukus, s njezinim vokalom u prvom planu: delikatan i po potrebi snažan (“Broken Horses”) ali uvijek artikuliran i kristalno čist, glas Brandi Carlile bio je i ostao jedan od najjačih aduta. Drugi je gotovo savršeni instinkt za pisanje atraktivnih melodija koje su u većini slučajeva dostojne njezinih najvećih uzora.
I napokon, Carlile je ekspert dinamike, vrline koja polako iščezava u kontekstu suvremenog popa. Mnogo je ovdje i melodrame, ali bez jeftine sentimentalnosti. Školski je primjer “Letter To The Past”, jedna od najboljih old-school balada koje ćete čuti ove godine. No to je samo jedan od vrhunaca ujednačeno impresivnog ostvarenja.
