Autobus Calypso
Aquarius
{etRating 3+}
Cubismo sa svojih starih izdanja nije odavao svoje porijeklo, pa se po stranim internetskim forumima znalo naći iskrenog čuđenja stranih ljubitelja kubanske glazbe kako glazba toliko dobra i slična originalnim uzorima može dolaziti iz jedne Hrvatske. Širi internacionalni uspjeh ipak je izostao, što nije ni čudno s obzirom da se radi o inače uskom žanru ograničenom na profiliranu publiku. Autobus Calypso je na prvi pogled proizvod namijenjen domaćoj publici, iako bi po prvi put široko upotrijebljeni hrvatski jezik i gostovanja domaćih pjevača baš mogli pridonijeti da se vani na Cubismo gleda kao originalni „world beat“ a ne kao na bizarnost vještih latino glazbenika iz tamo neke Hrvatske.
Već prije Cubismo su napravili sličnu stvar kao na ovom albumu, prvom u četiri godine, kad su na cubanu preveli Gibbonijevu „Temperu“ i s Josipom Lisac odsvirali „Na na na“ i pokazali se kao vrhunski cover band. Autobus Calypso ide tim pravcem, hommage je to hrvatskom šlageru iz pedesetih i šezdesetih godina uz jednu iznimku. „Devojko mala“, naime, napisana je za potrebe filma „Ljubav i moda“ 1960. u Beogradu. Početkom osamdesetih aktualiziraju je novovalni prvaci VIS Idoli, a njihov član Vlada Divljan ovdje glasom pomaže u efektnoj salsa obradi. Kako u uvodnoj riječi – izvrsnom tekstu tate rock kritike u Hrvata Dražena Vrdoljaka – stoji, zvuk Kariba i Latinske Amerike nije nova pojava u Hrvata. Dapače, svjetska popularnost latino glazbe orkestara Pereza Prada i Xaviera Cugata sredinom pedesetih podjednako je utjecala na naše autore kao i talijanska kancona, američki swing i šlagerska produkcija. Tako je središnja tema „Autobus Calypso“, kao i „U nedilju, Ane“ i „Ćakule o siromajima“, u originalnim aranžmanima Zlatka Černjula imala taj začin zvuka karipskih otoka. Sve su one svojevremeno imale mnogo uspjeha na festivalima, no s godinama i novim trendovima polako padale u zaborav. Ako ništa drugo, zasluga je Cubisma što se okrenuo vlastitoj baštini, aktualizirao je i otrgnuo od posvemašnjeg zaborava. No, dobri aranžmani, fina ravnoteža pjevanja na hrvatskom i španjolskom, svjetska produkcija, gostujuće legende domaće glazbe, sve to izdiže ovaj projekt iznad prosječnosti i mogao bi biti ugodni ljetni soundtrack čak i za oni koji zaziru od kubanskih „narodnjaka“. Šteta što Ivo Robić nije živ pa da otpjeva „Autobus Calypso“, no više nego dostojno zamijenio ga je Stjepan „Jimmy“ Stanić svojim ležernim, purgerskim gardom. Vlada Divljan se također fino uklopio u latino svijet, kao i stari morski vuk Oliver Dragojević u „Picaferaj“, no Ibrica Jusić i Tereza Kesovija našli su se u pomalo nekompatibilnom okruženju. Salsa je vesela, lepršava i raspojasana a ovo dvoje inače osebujnih pjevača zvuče previše ukočeno, da ne kažemo „akademski“. Od gore navedenih pluseva, jedan treba uputiti i Cubismovoj promotivnoj strategiji. Ipod sa svojom oznakom imaju U2, to i zvuči nekako logično za ponajveći rock bend na svijetu. Sad su se tom ekskluzivnom Apple klubu pridružuju i Cubismo sa svojim Ipod nano uređajem koji je išao u limitiranom izdanju uz CD. Odličan marketinški potez.
TI
