And Winter Came… {etRating 3}
Djeluje pomalo nevjerojatno, ali je čista faktografija: proteklo je punih dvadeset godina od prvijenca Watermark i otad za Enyu više ništa nije bilo isto. Gotovo fanatična odanost ljubitelja njene glazbe pomogla je rastu prodaje i danas ona doseže više od sedamdeset milijuna prodanih albuma, čime stoji uz bok U2, te je time druga najprodavanija irska umjetnica ikad. I to je prije svega radi toga što je Enya danas proizvod: zvuk bez granica, univerzalno razumljiv i široko potrošan. Fenomen je, unatoč svim pokušajima, ostao znanstveno neobjašnjiv: stvar, niti uz nade očajnika koje su polagali, nije ni u nekoj neuhvatljivoj kombinaciji lokalne geotermalne konfekcije spregnute suhim ledom suvremene produkcije i nerazumljivog keltskog jezika. Neki vjeruju da su ih njeni albumi izliječili od raka (kako je jedan od obožavatelja izjavio „radi se o kemoterapiji po vlastitom izboru“ za brojne paćenike), drugima je pomogla da prestanu pušiti, dok je najmanje što je Enya postigla – oslobodila milijune dosade u prometnim gužvama i čepovima gradske vreve. Nakon 11. rujna prodaja je premašila sva očekivanja, nakon što je njena glazba korištena kao glazbena podloga u smrtno ozbiljnim radio-vijestima, te nakon što je CNN premašio sve granice ukusa njenom bezgraničnom eksploatacijom. Samoprozvani glazbeni znalci čak su skovali termin kojim bi objasnili nevjerojatan rast prodaje umjetnice koji se čini upravo obrnuto proporcionalan publicitetu koji ona zapravo ima (Enyanomics, ili – Enyanomika). 
Po njima – što manje publiciteta, to bolje. U konkretnom slučaju Enya se pojavila u javnosti možda nešto više od desetak puta, no istodobno je procjena njene trenutne financijske „specifične težine“ između 60 i 100 milijuna britanskih funti. Unatoč njenom rastućem uspjehu (ili upravo radi njega), kritičari otpisuju njen opus kao bezvrijedno smeće: „njegujuća Body Shop pjenica“ – New Age Muzak pomada za lift, ljepljivo-masni medij neophodan kako bi se upalila mirisna svijeća ili zaliječila spaljena obrva. Stimulativno-podižući besmisao koji skriva najciničniju proračunatu glazbu ugođaja u povijesti Zemlja („Srednjezemlja“, da se pozovemo na Tolkiena). Novi And Winter Came… po redu je tek sedmo dugosvirajuće studijsko izdanje irske pjevačice. Već sa šesnaestim studenim, u prvom tjednu po izlasku, album je dosegao šesto mjesto na britanskoj ljestvici najprodavanijih. Materijal i na ovom albmu nosi sva obilježja božićnog, odnosno zimskog duha: jednostavne, lakopamtljive melodije, svečane i klinički hladne aranžmane, bezbrojnih slojeva precizno dosnimljavanih vokalnih dionica koje su, dakako, vremenom postali prepoznatljivo obilježje i zaštitni znak Enye od prvog izdanja. I već tome album je nedvojbeno Enyin, no ovaj puta apstraktna distanciranost od glazbenog predloška matematički hladnoj ljepoti vokalnih harmonija daje sasvim nov tematski kontekst. Dvije među snimkama na albumu prerađene su verzije pjesama koje je Enya objavila već ranije. Stoga, premda se milijuni ljubitelja Enye neće složiti – prigodno, dobro tempirano, i pritom sasvim predvidivo. Još istog.
Uglavnom, ocjena jedva 3, osim ako vas do danas njena glazba dokazano nije pomogla izliječiti dosadne upaljene zanoktice, riješiti se ovisnosti o raznim sapunicama, izliječiti dokazanu depresiju ili učiniti potpuno otpornima na gadosti dnevne politike, ili možda izgraditi bitno drugačiji glazbeni ukus. U tom slučaju uopće ne bih sporio i tada odmah dodjeljujem maksimalnu moguću ocjenu i najdublje se ispričavam.
Josip Vračar
