Jason Isbell
Southeastern
(Relativity/Southeastern)
˝Ne mogu se sjetiti niti ono malo dobrih dana iz vremena kada sam svirao u Drive-By Truckersima˝, rekao je prije nekoliko mjeseci Jason Isbell novinaru New York Timesa u intervjuu koji je objavljen povodom izlaska njegova posljednjeg albuma. Isbell je bend u kojem je ostavio neizbrisiv trag – što najviše vrijedi za Isbellove dvije pjesme s albuma ˝Decoration Day˝ – napustio 2007. godine zbog problema s alkoholom i katastrofalnog odnosa s Pattersonom Hoodom i Mikeom Cooleyjem.
U međuvremenu je i prestajao i ponovno počinjao piti te pisao relativno dobro i dosta: u prosjeku jedan album svakih godinu i pol’ dana.
Nema dvojbe oko toga kako je ˝Southeastern˝ njegovo najbolje izdanje u dosadašnjoj samostalnoj diskografiji. Na albumu, za razliku od njegovih prethodnika, nema prosječnih momenata. Svaka pjesma koja se nalazi na njemu svjedoči o tome kako je Isbell kantautorski zanat sada izučio do kraja. Uglavnom tematiziraju – unutar nešto šire shvaćenog folk okvira i uz povremene izlete u rock ‘n’ roll – napokon uspjelo (konačno?) odvikavanje od opijanja na dnevnoj bazi ( ˝Cover Me Up˝, ˝Different Day˝, ˝Live Oak˝) i rane radosti bračnog života s violinisticom/kantautoricom Amandom Shires (˝Stockholm˝, ˝Relatively Easy˝). Sve je to odsvirano i otpjevano bez one dosadne pokajničke patetike.
Jason Isbell vjerojatno je najtalentiraniji kantautor svoje generacije u Americi. U pjesmi ˝Live Oak¨ kaže: ˝There’s a man who walks beside me/He is who I used to be/And I wonder if she sees him/And confuses him with me˝. Njegova friška trijezna optika prije je usmjerena na interpretaciju i problematiziranje sadašnjosti nego što predstavlja pogled unazad. Nema razloga da se na nju uskoro ne privikne pa da ovakvi albumi počnu predstavljati pravilo prije nego iznimku.
