Laura Stevenson
Wheel
(Don Giovanni Records)
U godini koja je definitivno obilježena iznimno kvalitetnim ostvarenjima ženskih izvođača – za istaknuti su uradci Waxahatchee, Caitlin Rose, pa čak i Grouper, unatoč neuklapanju projekta ambijentalne elektronike Liz Harris u većinom čisto akustične žanrovske odrednice koje čine okosnicu zvuka prve dvije gospođice – na listu se sigurnim korakom ugurala još jedna mlada dama.
Laura Stevenson, izdanak glazbene obitelji potentnog bazena New Jerseyja, nastavlja svoj uvjerljiv glazbeni rast svojim trećim albumom “Wheel”, koji je istovremeno prvi album u kojem se ne navodi prateći bend The Cans kao službeni dio kolaboracije.
Počevši kao klavijaturistica u punk-rock kolektivu Bomb The Music Industry!, vrlo brzo se odmetnula u solo vode, gdje je osvojila slušatelje stvarima prožetim eklektičnošću čvrstog folk-rockerskog stava, ali i igrom žanrova. Tako i na “Wheel” nalazimo akustičnost i melodioznost Bright Eyesa u stvarima poput “The Hole” ili “The Move”; ali i čvršćim kompozicijama kao primjerice “Eleonora”, koja zvuči kao da se poznata harfistkinja i pjevačica Joanna Newsom odlučila otisnuti u indie-rock vode. Uz nju samu, prateći bend The Cans je, u odnosu na album prethodnik, također doživio znakovit napredak čije orkestracije (vidi “L-DOPA” i naročito “Every Tense”) daju iznimnu dubinu i sigurnost u onome u čemu Laura očito najviše pronalazi podlogu – građenju pjesama na način da svaka ima više vrhunaca i closurea uz pomoć svog impozantnog vokalnog raspona.
Laura Stevenson definitivno ima svjetlu karijeru ispred sebe, kao predvodnica jednog novog mladog vala akustičnih kantautorica, naslonjenih na rad legendarnih dama poput Lucinde Williams ili Iris DeMent. Mogu je vidjeti i kao dio putujućeg trubadurskog kolektiva izvođača okupljenih pod imenom Revival Tour, koji smo nedavno mogli vidjeti i u Zagrebu; čvrstinom i eklektičnim pristupom definitivno zaslužuje mjesto ako ne ispred, onda zasigurno barem uz bok nekim izvođačicama koje smo tamo imali prilike gledati.
