Jeffrey Lewis & Los Bolts
Manhattan
(Rough Trade, 2015.)
Prilično opširan diskografski opus američkog strip crtača i kantautora Jeffreyja Lewisa još uvijek se obično dovodi u blisku vezu s nejasnom i danas praktički mrtvom mikro-žanrovskom etiketom “anti folk”.
Naime, Lewis je glazbenu karijeru započeo na pozornici kultnog njujorškog kluba SideWalk Cafe, u stvari birtije koja se negdje u drugoj polovini devedesetih etablirala kao rodno mjesto upravo tog glazbenog pokreta. Začudo, klub je i dalje otvoren, a nalazi se u njujorškom East Villageu – riječ je, također, o četvrti u kojoj je Lewis rođen i u kojoj i dan danas živi – i u njemu je u različitim navratima bilo moguće čuti, primjerice, glazbenike poput Edwarda Hamella, sastava The Moldy Peaches ili pak mlade Lane Del Ray. Što se tiče Lewisa, i on se u međuvremenu okrenuo – doduše, samo uvjetno rečeno – nešto konvencionalnijim oblicima glazbenog izražavanja.
Tako ni njegov izvrsni posljednji album naslova “Manhattan”, odsviran i snimljen u pratnji benda Los Bolts, ne odudara od takve razvojne putanje.
Album, na kojem se nalazi jedanaest sjajnih i pametnih pjesama, tematizira prije svega promjene koje su Lewisov rodni kvart zahvatile u posljednjih dvadesetak godina. Pa se, recimo, odmah na otvaranju albuma, u pjesmi “Scowling Crackhead Ian”, Lewis osvrće na iskustvo odrastanja na južnom Manhattanu tijekom osamdesetih, na epizodu u kojoj mu u šestom razredu osnovne škole susjed prislanja skakavac na vrat kako bi od njega izvukao četvrt dolara: “So I feared for my neck, safe streets were few / My nerves grew wreck near the Second Avenue”.
Ipak, Lewisove reminiscencije izbjegavaju zamke iritantnog popularnokulturnog diskursa o zlatnom dobu i ostavljaju slušatelju dovoljno prostora da sam zaključi jesu li se stvari promijenile na bolje ili gore, ili oboje. Središnje mjesto na albumu zauzima stvar “Back to Manhattan”, prekrasna i dugačka repetitivna balada o četrdesetminutnoj šetnji ljubavnog para iz Williamsburga na Manhattan – most je prehodan samo kako bi pripovjedač svoju sada već bivšu dragu poslao podzemnom željeznicom natrag u Brooklyn.
Ukratko, u pojedinim trenucima “Manhattan” može zazvučati poput osuvremenjene verzije albuma “Coney Island Baby” Loua Reeda, što bi zainteresiranima, kao neka vrsta preporuke, trebalo biti sasvim dovoljno.
