Johnny Cash
American VI: Ain't No Grave
(American / Universal Music)
Cashov lik i djelo uvijek su ulijevali posebnu vrstu strahopoštovanja, no kada je prije šesnaest godina u njegov profesionalni život kročio rock/rap producent Rick Rubin, bio je to sudar svjetova koji je kreativno začinio i poentirao već ionako impresivnu karijeru.
Serijom finalnih American albuma – napunjenih obradama novijih, “lijevo” usmjerenih rock izvođača – ‘Man in Black’ se dodatno otvorio mlađoj i još liberalnijoj publici iznova se narugavši stilskim barijerama koje su mu stajale na putu. Kada je otputovao na zasluženi vječni počinak, činilo se da je vrelo s Rubinovim snimkama presušilo – ali ništa od toga. Posthumna kolekcija American VI zagrabila je po dnu arhivske ladice, i normalno je u tom smislu ne očekivati previše.
Doista, cjelina ne odiše briljantnom nadahnutošću kao prethodni “regularni” nastavci, ali svejedno na mnogo načina reflektiraju iskre Cashova genija. U vrijeme njihova nastanka, Cashovo je zdravlje – pa i vokal – bio ozbiljno narušen; tome unatoč, pjesme poput “Redemption Day” (s izvornim potpisom Sheryl Crow), Kristoffersonova klasična break-up balada “For The Good Times”, besmrtni folk standard “Satisfied Mind”, te naslovna tema, dojmljive su čak i s tako smanjenim udjelom fizičke energije, i intrigantne poput bilo čega što je snimio tijekom devedesetih.
Ain’t No Grave? Doista, nema tog groba koji u zaborav može potisnuti monumentalnu ostavštinu jedne od ključnih pojava u popularnoj kulturi dvadesetog stoljeća – i šire. Njegova izvođačka karizma, kao i sposobnost da spiritualne i ovozemaljske muke obuhvati (i propusti kroz svoj kreativni filter) u jednom jedinom, ma koliko slabašnom dahu, ostala je zapanjujuća do samog kraja.
