Luna
A Sentimental Education / A Place of Greater Safety EP
(Double Feature Records; 2017.)
Trinaest godina nakon posljednjeg albuma i dvanaest godina od prestanka sa svirkom, Dean Wareham nanovo stvara. Wareham se na sceni ukazao kasnih osamdesetih s bendom Galaxie 500.
Reverbom natopljen dream pop gotovo je po pojavi stekao kultno poklonstvo, a mnogi ih izvođači i bendovi izuzetno cijene (Thurston Moore iz Sonic Youth, Xiu Xiu, Neutral Milk Hotel…).Nakon raspada Galaxie 500 formira Lunu koja je stvarala muziku po sličnom principu, ipak nešto prijemčiviju.
Na scenu se vraćaju albumom obrada (mahom nešto opskurnije stvari) i EP-om instrumentala. Meka, pomalo plesna “Fire in Cairo” (The Cure) pokreće čitavu stvar. Obrada nije drastična, sporija je, gitare su eteričnije, a Warehamov letargični vokal stoji u žestokoj opreci sa Smithovim. “Friends” od Velveta (nekako je bilo predvidljivo da će njih obraditi) uvjerljivo hvata velvetovsku atmosferu, dok ćete “Sweetness” (obrada pjesme benda Yes) pamtiti po melodičnoj finalnoj solaži i lijenim feelovima i lickovima.
“(Walking Thru the) Sleepless City” (Stonesi) sa svojom ambijentalnom kišom, zaraznim vokalnim dionicama i gitarskim hookovima bi se bez problema mogla zamijeniti kao Lunin original. Lunino sentimentalno obrazovanje nije (izuzev dvije-tri numere) ništa spektakularno, ali služi kao podsjetnik da Wareham može iz bilo koje pjesme izvući dobre gitarističke dionice.
“A Place of Greater Safety” je, kao što napomenuh, instrumentalni EP koji se savršeno uklapa u mamurna jutra. Melankoličan je, sjetan i prepun finih detalja, taman da na balkonu zapalite cigaretu dok ispijate limunadu i pokušavate zbrojiti koliko ste sinoć popili.
