Lyle Lovett
12th of June
(Verve Records, 2022)
Točno deset godina nije snimao albume, a zatim se vratio s onime u čemu mu je malo tko ravan: uzbudljivom mješavinom stilova uz koje je odrastao. Teksaški kantautor Lyle Lovett bio je i ostao vjeran svojim ishodištima: pjevač koji sa svojim The Large Bandom izvodi čisti country & western, kantautorski folk-rock, električni blues, raskošno aranžirani jazz, gospel i rafinirani western swing.
I sve to najčešće na istom albumu, kao što je slučaj s novim 12th of June. Naslov proizlazi iz najsretnijeg datuma u Lyleovu životu – tog dana 2017. postao je otac blizanaca, djevojčice i dječaka, pa je dobar dio albuma (ne samo primjereno osjećajna naslovna skladba) posvećen trajnom osjećaju obiteljske sreće.
Kažemo li da je puno desetljeće diskografski apstinirao, to ne znači da je bio odsutan sa scene; kao što se mogla uvjeriti live-publika, uvodni jazz instrumental Horacea Silvera “Cookin’ at the Continental” već je neko vrijeme dio je njegova koncertnog repertoara. To je jedna od četiri obrade među kojima se našla i “Straighten Up And Fly Right” – skladba Nata King Colea, izvedena u podjednako poletnom swing stilu. Jazz standard “Peel Me A Grape” također je dobio odgovarajuć tretman, u čemu je pomogla stalna suradnica, blues pjevačica Francine Reed.
Besprijekorno u svakom smislu, no Lovett je još intrigantniji kad se prihvati vlastitih pjesama – tek tada do izražaja dolazi njegov stari smisao za humor, prisutan od prvih radova iz kasnih osamdesetih i osobito onih najboljih, iz prve polovice devedesetih. Riječ je o neobičnoj, gotovo ekscentričnoj sintezi nježnosti, suosjećajnosti i blagog, dobroćudnog cinizma. U pjesmi “Pants Is Overrated” – obloženoj gudačima, puhačima, propulzivnom ritam sekcijom, energičnim gospel vokalima i blues gitarom – Lovett podsjeća slušatelja da su “hlače precijenjene”, jer ih nije ni Isus nosio, a da o “odraslim škotskim muškarcima” i ne govorimo.
I napokon, kad se posve prepusti osjećajima dobivamo prvoklasne romantične balade koje se oslanjaju na tradiciju country-folka (“The Mocking Ones”) ili pak, u slučaju “Are We Dancing”, na ono što nazivaju Velikom američkom pjesmaricom. Nadajmo se da do idućeg albuma nećemo čekati deset godina.
