Massive Attack
Ritual Spirit EP
(Melankolic Recordings Limited, 2016.)
Jeziva je pomisao kako se Massive Attacku bliži trideseta godišnjica glazbenog djelovanja. Kasne osamdesete, Manchester je u svom zenitu, Britpop tek što nije obuzeo Otok kao svojevrsni odgovor na američki grunge i alt-rock, a negdje na jugozapadu Engleske, točnije u Bristolu, skupina DJ-a znana kao the Wild Bunch radi na nečemu što nema veze ni s čim od maloprije spomenutog.
Svaki od tih DJ-a kasnije će ostvariti iznimno uspješnu glazbenu karijeru i biti zapamćen kao pionir žanra koji su, ne uspjevši ga staviti ni u jednu kutiju, nazvali trip-hop.
Jedan od njih je Adrian Thaws koji je poznatiji pod imenom Tricky. Tricky 1995. izbacuje “Maxinquaye”, jedan od seminalnih albuma trip-hopa. Druga tri DJ-a, Robert Del Naja (3D), Grant Marshall (Daddy G) i Andrew Vowels (Mushroom) osnovat će Massive Attack, svakako najjače ime u svetom trojstvu trip-hopa (uz maloprije spomenutog Trickyja te Portishead), i tijekom devedesetih objaviti tri fenomenalna albuma: “Blue Lines”, “No Protection” i (po skromnom mišljenju autora ovog teksta uz “Ok Computer” od Radioheada) najutjecajniji glazbeni uradak devedesetih, “Mezzanine”.
Mushroom u jednom trenutku odlazi, Daddy G odlazi tijekom snimanja „100th Window“ i vraća se gotovo desetljeće kasnije. Dvadeset i pet godina prošlo je od objavljivanja prvog albuma, “Blue Lines”, a dugih šest od posljednjeg, “Heligoland” (kojeg smo imali prilike čuti krajem 2009. u Domu sportova i 2010. na Inmusica).
EP “Ritual Spirit” je, za razliku od “Heligoland” na kojem Daddy G imao kreativni input, više poput “100th Window” gdje je sve konce vukao 3D. “Ritual Spirit” nije doduše toliko sintetičan i klaustrofobičan, ali svakako na momente podsjeća na njega, naročito na “Dead Editors” (gdje gostuje Roots Manuva) zbog sterilne, zlokobno zvučeće elektronike.
“Ritual Spirit” zbog hipnotične gitare i perkusija podsjeća na neke od najboljih numera s “Mezzanine”, a Azekelov vokal jako se dobra u mračne ambijente Massive Attacka, dok na “Voodoo In My Blood” surađuju s eksperimentalnim hip-hop sastavom Young Fathers (za koje je Del Naja prepun hvale). Gitara je minimalistična i mračna, ritam je pulsirajući, ambijent je nelagodan. Na “Take It There”, pjesmu nošenu dobrim beatom i klavirskim dionicama izmjenjuju se hrapavi Trickyjev vokal i 3D-jevo šaptanje.
Zanimljivo je kako su uz veterane poput Roots Manuva i Tricky fino uklopili neka novija imena poput Young Fathers i Azekela. Riječ je o finoj sintezi generacijskih kolega i njihovih mladih nasljednika. Kao i svaki njihov uradak, “Ritual Spirit” djelo je koje priziva sliku dekadentnog i zadimljenog noćnog kluba, karijesa usred grada, čekićanja živaca i sjenovitih figura.
Nakon skoro tri desetljeća djelovanja Massive Attack i dalje svakim svojim uratkom zvuči svježe, željno daljnjih metamorfoza. Slušati na repeatu.
