N.E.R.D.
Nothing
(EMI / Virgin)
Za N.E.R.D., odnosno Neptunes, karijera je počela kao iz snova. Ne samo da je njihov debi InSearch Of… prošao komercijalno dobro uz hvalospjeve kritike kako N.E.R.D. postavljaju nove standarde, već su se i neposredno prije toga proslavili s albumom Kaleidoscope Kelis, singlovima Ol’ Dirty Bastarda, Mystikala, a pažnju mainstreama privukli produkcijom singla “I’m Slave 4U“početkom milenija sveprisutne Britney Spears.
No otad su N.E.R.D. počeli gubiti naklonost kritike, što zbog nekritičkog surađivanja s izvođačima niske kredibiliteta i visokih tiraža, što zbog zamjenjivanja progresivnog hip-hop zvuka za mnogo konvencionalniji rock crossover garniran baladama koje su otkrivale više sličnosti s nježnijom stranom Lennya Kravitza negoli radikalizmu jednog Slya Stonea s njihovog prvog albuma.
Kad se sluša Nothing, sve je jasnije da drugi album Fly Or Die nije eksces nego pravilo; N.E.R.D. očito vole koncept albuma “red poskočica, red klasičnih balada“. Sklonost klasičnim instrumentima, ponajprije bubnju nije im donijelo ozbiljnost koju pripisujemo jednom drugom organskom hip-hop bendu, The Roots, N.E.R.D. su samo postali običniji, posebno u laid back laganicama ispjevanim nježnim falsetom. A biti “običniji“ nije na cijeni. Za nikog i nikad.
Laganih pjesama ima ravno pola, i sve je u redu kad imaju neku “udicu“ kao u “Help Me“ gdje srednjestrujašku melankoliju par puta prekida klimaks u vidu buke truba koje neodoljivo vuku na ritam granice Arizone i Meksika, točnije tex-mex/americanu grupe Calexico. No kad takvih “udica“ nema, rezultati su prosječni. U onom življem dijelu N.E.R.D. zvuče mnogo manje ordinarno; ima tu dovoljno specifičnosti i zaraznog groovea da se zaključi kako u bendu iz Virginije još ima vatre. “Party People“ zvuči kao dobro remiksirani “Wanna Be Startin’ Somethin’“ Michaela Jacksona, “God Bless Us All“ je mnogo sporija, ali ima “tamni“, snažni ritam koji se vrti ukrug i iz sekunde u sekundu sve više uvlači slušatelja unutra. Vrh albuma je “Hot ‘n’ Fun“, divlji funky vruće bas linije i izvanredno uklopljenih sintesajzera. Refren s Nelly Furtado u glavnoj roli zvuči kao dodvoravanje širokoj publici, ali kao što smo zaključili, ekipi iz N.E.R.D. već dugo nije na pameti (samo) pridobivanje sklonosti onih što seciraju njihova dostignuća, već i postizanje što viših mjesta na top listama.
Nothing u svom de luxe izdanju ima 14, u originalnom 10 pjesama. Nije problem u broju, nego koncepciji. Ispao bi mnogo koherentniji da su iz 10 u originalnom izdanju ispale 4 MOR balade i umjesto njih ušle 4 dodataka na de luxe izdanju. Riječ je o manje “pristupačnim“, ali mnogo izazovnijim i zanimljivijim pjesmama.
