Razni izvođači
Original Soundtrack: Inside Llewyn Davis
(Nonesuch)
Ako kojim slučajem još uvijek ne znate, “Inside Llewyn Davis” naslov je posljednjeg filma Joela i Ethana Coena. Premijera je bila prije godinu dana u Cannesu, gdje ga je žiri odmah okitio Grand Prixom, pa su kasnije faze recepcije protekle još glađe i poslovnije nego što je to u zadnje vrijeme slučaj s njihovim filmovima, iz čega bi se eventualno mogao izuzeti film “Burn After Reading”.
Javili su se, međutim, i neki glazbenici, koji tvrde da se sjećaju ili su bili dio onoga što film nastoji vjerno prikazati, sa standardnim prigovorima u stilu “nije to baš bilo tako…”
Predmet radnje je jedan tjedan u životu folk pjevača Llewyna Davisa čiji lik u filmu tumači glumac Oscar Isaac. Scenarij je ugrubo zasnovan na memoarskim zapisima glazbenika Davea Van Ronkea, jednog od prominentnijih folkera u Greennwich Villageu krajem pedesetih, koje je nakon njegove smrti u knjigu “The Mayor of MacDougal Street” uobličio Elijah Wald.
Na jednom primjeru, koji je reprezentativan zbog toga što zapravo ni po čemu nije poseban, Coeni pokušavaju uhvatiti širu sliku, u detalje rekreirati kontekst i atmosferu oko takozvanog folk revivala čiji je centar bio njujorški Greenwich Village, i to prije Dylanova dolaska u grad početkom 1961. godine.
Za soundtrack su, moglo bi se reći očekivano, zadužili T Bone Burnetta s kojim su znali raditi i prije, posebno uspješna suradnja bila je na filmu “O Brother Where Art Thou?”. Od četrnaest pjesama koje se nalaze na albumu samo dvije nisu snimljene za potrebe samog filma, do 2010. (službeno) neobjavljena Dylanova pjesma “Farewell” i Van Rokova “Green, Green Rocky Road”. Ostatak su stroge reinterpretacije starih folk skladbi – snimane uživo na setu – koje su originalni protagonisti ove priče vjerojatno pronalazili na izdanjima kao što je znamenita kompilacija “Anthology of American Folk Music” Harryja Smitha.
Očekivano, neke su uspješnije od drugih, posebno se istaknuo Oscar Isaac na “Hang Me, Oh Hang Me” i “Death Of Queen Jane”. Isplati se ozbiljnije poslušati i stvar “Please Mr. Kennedy” (Timberlake, Isaac, Driver), inteligentnu parodiju na normativni folk obrazac iz već spomenutog perioda.
Ukratko, soundtrack koji ne nudi previše, pogotovo ako već znate ponešto o epizodi iz povijesti popularne glazbe kojom se film bavi, ali koji je odrađen i posložen s iskrenim poštovanjem i ljubavlju prema materiji.
