Lotusflow3r
{etRating 3.5}
Mplsound
{etRating 3}
Elixer
{etRating 2.5}
Možda je imao problema s diskografskim kućama, pravnicima, vjerom, medijima, ženama, svojim egom i koječime još, no Princea nikad nije mučilo nadahnuće. Preko trideset godina diskografske aktivnosti i isto toliko albuma i ne pokazuje nikakve znakove umora. Dapače, novi studijski istup čini se kao ludost: trostruki album sa sveukupno 31 pjesmom u 140-ak minuta glazbe. Kao Johnny Štulić u najboljim danima! Tri albuma funkcioniraju kao zasebne cjeline, žanrovski odijeljene. Dva su skroz njegova, vratio se navici s početka karijere da sve u studiju odsvira sam, treći Elixer je napisao Prince, ali ga potpisuje Bria Valente, debitantica lijepog lica i ugodnog glasa pod pokroviteljstvom Princea. Elixer je najproblematičniji dio priče – djelce neo soula, ili R&B-a konzervativnijeg u odnosu na jednu Beyonce i slične pjevačice što dominiraju top listama, nije loše, ali je predvidljivo i previše uglađeno. Uglavnom u istom laganom tonu, izuzev poletnije «2nite» koja miriši na «hit» za oko 50. mjesta Billboarda, Elixer se do desete pjesme rastegne kao žvakaća, kao da je CD preskakati negdje na drugoj pjesmi i iznova se vraćati unazad. Bria valente i Prince s njom su nenametljivi i satenski glatki, ali neizazovni. Na Lotusflow3r stvari izgledaju bitno drugačije – to je Prince koji se još nije zasitio izazova i pokušava pružiti nešto svježe, iako to nije lako nakon tridesetak albuma iza sebe. I površnim slušanjem nameće se zaključak da Prince ovdje ima potrebe pokazati svoje neupitno gitarističko umijeće, pjesme imaju rockerski štih, no taj gotovo hendrixovski ekshibicionizam nije isprazan, Prince i dalje stvara zanimljivu, šaroliku glazbu s glavom i repom. Duhovit je, povremeno ciničan i poslovično angažiran – «Colonized Mind» je jaka pjesma ispunjena inteligentnim, dvosmislenim tekstovima o zabludama modernog svijeta, o nepravdi i principu da i u tako zvanom slobodnom svijetu jači vlada nad slabijima. Bio bliži tvrdo kuhanom funkyu ( Feel Good, Feel Better, Feel Wonderful bliska je atmosferi «Sign o’ The Times» i «Kiss») ili šansonjerstvu («Love Like Jazz» podsjetit će malo na Wondera iz sedamdesetih) Prince doduše utvrđuje staro gradivo, ali to čini na prilično svjež način. Zadnje djelce u ovom trojstvu Mplsound sasvim je okrenut unazad. Ne samo po pristupu, već kao da je i s davno odbačenih studijskih igrački Prince otpuhnuo prašinu i poslužio se efektima s Purple Rain. Onaj, nakon buđenja u tri ujutro prepoznatljivi, specifični zvuk sintetskog bubnja iz «When Doves Cry» doživio je ponovno široku primjenu, bila riječ o tvrđim stvarima ili nježnim ljubavnim baladama.
Tihomir Ivka
