All The Plans
{etRating 3}
Virgin/Dallas
U zoru priprema novog, četvrtog albuma James Walsh, frontman Strasailora u novinama se ispovijedao kako bi volio da njegov bend bude veći nego što jest i da će nove pjesme u skladu s tim , više sličiti grupi Doves ili megauspješnim U2. Pa All The Plans je nakon četiri godine čekanja pred nama i bojimo se da bi se nakon njega bend jednostavno mogao razići. Obično tako i biva kad se očekuje previše, a vrati malo. To malo u ovom slučaju znači samo 26. mjesto na britanskoj listi albuma, što je daleko najgori rezultat od sva tri prethodna albuma. Šteta, jer All The Plans je povratak korijenima, pun srceparajućih melodija ispunjenih Walshovim iznimno emotivnim pjevanjem. Starsailor ponovno gaje jedan elegantni, profinjeni gitarski brit-rock umjerenog tempa, za razliku od prilično amerikaniziranog, rifovima išaranog, ali izvanrednog prethodnika On The Outside. Na debiju «Love Is Here» su pogodili nekoliko izvanvremenskih pjesama pojačanih bombastičnim stihovima tipa «Don’t you know you’ve got your Daddy’s eyes/ And your Daddy was an alcoholic…», ovdje toga naprosto nema, stvari su postavljene tako da podsjećaju na (bolju) prošlost. Poslije uvodnih tonova naslovne «All The Plans» kao da će Walsh zapjevati «Don’t Look Back In Anger» Oasisa u nešto manje efektnom ruhu, dok će u nekim drugim trenucima Starsailor («Tell Me It’s Not Over» s finom klavirskom dionicom) zaploviti u vode mainstreama u Keane maniri. «All The Plans» nije definicija originalnosti, ali svaki novi ton otkriva sposobnost ovih momaka na pragu tridesetih da poput vrhunskih obrtnika skuju lijepu melodiju. Starsailor sve više podsjećaju na zaboravljene genijalce Teenage Fanclub ili Travis koji su sa svakim novim albumom dokazivali da su dostojni nasljednici Lennon/McCartney škole skladanja. Samo što je iz albuma u album sve manje ljudi marilo za to.
Jura Matić
