Soul
{etRating 2.5}
Seal – Soul; to bi moglo biti više od zgodne igre riječi. Seal je pjevač sa specifičnim baritonom, a soul žanr gdje emocije dobrih vokalista dolaze do izražaja. Kao što ime sugerira, Seal se, samo godinu dana poslije pristojnog dance djelca System, uhvatio soula. Konkretnije – obrada, u čemu nema ništa loše, ako se stvari pristupi na način da se stotine neeksponiranih divnih pjesama otmu zaboravu. Baš kao što je to odlično napravio Mick Hucknall sa svojom posvetom samo jednom izvođaču, Bobbyu «Blue» Blandu. No ideja da se prođu najopćenitija soul mjesta koja su doživjela stotine izvedbi i unatoč svojoj veličini tjeraju da promijenite stanicu kad ih čujete na radiju, osuđuju projekt na dvojaku sudbinu. Na komercijalni uspjeh i prezir svih onih koji se imalo razumiju u modernu glazbu. Seal je svoj dobar glas, slično kao Rod Stewart sa trilogijom «American Songbook» na neki način (zlo)upotrijebio; da je živ vjerojatno ni Otis Redding više ne bi izvodio «I’ve Been Loving You Too Long», a i Ben E. Kingu je vjerojatno slabo kad se popne na pozornicu i na bis mora otpjevati «Stand By Me», a u kajdanci ima desetine drugih prekrasnih pjesama. Preživjelo bi se i to da je Seal od uglavnom pohabanih pjesama napravio nešto što bi se moglo nazvati «viđenje» originala. Ne, on ih je samo prepjevao i trudio se da ostane što bliži originalu u instrumentalnom djelu. Uz pomoć Davida Fostera, kanadskog producenta koji bilježi desetine suradnji s imenima od formata, ali i najljigavijim pojavama u današnjoj pop glazbi (Celine Dion, Michael Bubble, Michael Bolton…), kao da je ušao u studije Staxa i Motowna i s kvalitetnijom audio opremom kopirao stare izvedbe. Očekivano, najdopadljivije su manje izlizane melodije; «It’s Alright» Curtisa Mayfielda, Geenova «I’m Still In Love With You» i «Free» u originalnoj izvedbi Deniece Williams.
Sjećamo se i boljih dana Seala kad je u svom prirodnom plesnom okruženju obrađivao «Fly Like An Eagle» Stevea Millera i znao kako staroj pjesmi udahnuti novi život. Čak i s ovakvim izborom pjesama, sve bi izgledalo puno bolje da ih je pokušao obući u «plesno» odijelo.
Tihomir Ivka