The Holy Pictures
{etRating 3.5}
Kad ste rođeni u obitelji s desetero djece – osim ako vam otac nije aristokrat – to znači da vrlo rano morate početi zarađivati za život. David Holmes je bio i kuhar i frizer, zanimljivije za ovu priču, i DJ po lokalnim pubovima već od 15-e godine. U narednih dvadeset godina, njegov bi se životni put dao raščlaniti u dva bitna dijela, lokalno-nepoznati i globalni, što samo po sebi znači i globalno poznati. Prvi govori o tome da je kulturološka činjenica u rodnom Belfastu, jer od malih pubova došao je do svojih vrlo popularnih DJ večeri u tamošnjoj umjetničkoj akademiji i davao novi puls noćnom životu u Belfastu. Globalno, proslavio se suradnjom s redateljem Davidom Soderberghom u njegovoj najkomercijalnijoj fazi – lasvegaškoj trilogiji o Dannyu Oceanu i njegovoj jedanaestorici inteligentnih pljačkaša kazina. Holmes je uvijek bio sklon eksperimentu, njegovi albumi bili su, poput redova šunke i sira u sendviču, prošarani finim plesnim melodijama i eksperimentalnim instrumentalima, diktafonskim snimkama, nepredvidljivim zaokretima. Soundtrack za Ocean’s 11 slijedio je istu logiku, ali na mnogo uglađeniji način – glasovi glumaca inkorporirani u kratka funky intermeca uživo odsvirana, ispreplitali su se sa starim songovima Perrya Coma i sličnih. Koliko Holmes ima dobar nos za dobru, staru neeksploatiranu pjesmu, pokazao je uvrštavanjem «A Little Less Conversation» Elvisa Presleya koja je godinu kasnije u remiksiranoj verziji osvojila vrhove svjetskih top ljestvica.
The Holy Pictures bi na prvo slušanje mogao razočarati stare poklonike, iz razloga žanrovskog zaokreta. Holmes dosad nije puštao glasa na svojim uratcima, sve se vrtjelo oko atmosferičnih plesnih melodija s priličnom dozom eksperimenta. Ovdje je zapjevao, ne baš punim plućima, više onako ispod glasa. U čistokrvnim indie stvarima s prevagom gitara nad elektronikom moglo bi ga se usporediti s Bobbyem Gillespijem, to jest njegovim Primal Scream s posljednja dva albuma. Od deset ponuđenih stvari četiri su takve teksture s prizvukom krautrocka dok je ostatak tradicionalno filmičan, sadržaj je u službi raspoloženja kojem je melankolija bitna odrednica. David Holmes je u sanjivim dijelovima ponovno uspio postići svojevrsnu otmjenost, potvrđujući svoju glazbenu inteligenciju i osjećaj za dobar ukus.
Jura Matić
