Double Bubble
{etRating 4}
Prilična je ironija sudbine što su Stereo MC’s u neshvatljivoj devet godina dugoj diskografskoj pauzi između briljantnog Connected i ništa lošijeg Deep Down And Dirty bili željno iščekivani da objave nešto novo kako od kritike i od publike, a sad kad redovito objavljuju albume to više nikog nije briga. Ironija je to veća što tri redovita albuma od 2001. naovamo ne odstupaju mnogo od prvih dana i ne može ih se okarakterizirati kao kreativno smeće. «Double Bubble», album s čak 16 pjesama nije daleko od početne formule crossovera klupske plesne glazbe i hip-hopa, s malo agresivnijim electro prizvukom negoli je to prije bio slučaj. No Stereo MC’s imaju dva velika problema. Prvi što je mnogo vode Temze prošlo od vremena kad je njihov stil bio aktualan, u međuvremenu su novi vjetrovi plesne glazbe doživljavali zvjezdane trenutke i nestajali, previše se novih stvari desilo da Stereo MC’s ne bi bili tek nešto više od suvišnog atavizma. Osjeća se da su na ovom uratku pokušali uhvatiti korak s recentnom produkcijom, ali u usporedbi s (trenutno) neosporno autorski uzbudljivijim novopridošlim Hot Chip, Samom Sparrom ili Francuzima Justice, Double Bubble zvuči inferiorno i ispuhano. Drugim riječima, ni ovaj put neće razočarati stare fanove na pragu četrdesetih godina, dapače, ali šanse da privuku neke nove klince ravne su onima da žaba slomi lješnjak. Drugi je problem što od «Connected» nisu uspjeli napisati masivni, komercijalni hit koji bi ih ponovno približio vrhovima top ljestvica, pa to uzrokovalo veću rotaciju u radijskim programima i širi krug slušatelja. Stereo MC’s našli su se u svojevrsnoj slijepoj ulici tražeći dobitnu formulu, nešto poput Mobya koji pokušava ponoviti svoj «Play» i tone sve dublje. Double Bubble nije bez šarma, «Gringo (Ragged & Ruthless)» zanimljiv je sudar Morriconea i Asian Dub Fundation, «Black Gold» ima onaj fini plesni «flow» kojeg još pamtimo sa «Step It Up» singla iz najuspješnijih dana. Britanski veterani 2008. zvuče nepopravljivo retro, a revival ove vrste plesne glazbe se još ne ukazuje na horizontu, što im cementira marginalni status.
Jura Matić
