Sam Sparro
Sam Sparro
(Island Records, 2008.)
Dvadesetipetgodišnji Australac samo ej anizgled došao niotkuda. Njegov je otac Chris Falson, kršćanski nastrojen kantautor s nekoliko albuma iza sebe i karijerom autora filmske glazbe i one za TV serije (Star Trek između ostalih), djed je u mladim danima svirao trubu za veličine kao što su Sinatra i Shirley Bassey, pradjed je također bio glazbenik i da priča bude potpuna, čak i cijenjeni konstruktor gitara dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Sparro se kao klinac preselio u Los Angeles, pod paskom oca pjevao i glumio u dječjim serijama, vratio se u Australiju, pa pokušao nešto u Londonu da bi na kraju završio kao konobar u kafiću. Iz tog teškog razdoblja datira njegov prvi singl, veliki britanski hit “Black&Gold” koji je ovo ljeto prilično vremena proveo među prvih deset na BBC-ovom Top 40. Možda ne bi trebalo napisati ništa više negoli reći da ta stvar bitno odudara od svega što trenutno svira na top listama, već je ta unikatnost dovoljna kvaliteta.
No, reći ćemo, “Black&Gold” je atmosferični electro-funk, u kojem ima nešto od otkačenosti Gnarls Barkley, elektronske melankolije fracuskih Air i duha američkog soula. Ovo zadnje zahvaljujući prije svega Sparrovom glasu, toplo tamnom i nazalnom, kao da je u studio ušao s blagom upalom sinusa. U puno agresivnijem ritmu “21st Century Life” kao da se sreću friška electro-dance atrakcija Justice i dobri stari Jamiroquai, iako u usporedbi s ovim tempom i tenzijom njegov funk zvuči anakrono i lijeno. Prve tri pjesme su predobre da bi dugo trajale, ubrzo nailazimo na prva posrtanja, “Sick” je sladunjava verzija Depeche Mode, “Cottonmouth” je kilava elektronska laganica, nešto kao Commodores iz osamdesetih. “Hot Mess” već priziva vrckavi funky Princea iz nekih drugih vremena, “Clingwrap” pak R&B čudake Cameo iz “Word up!” faze.
Kao što smo već napomenuli, Sam Sparro stvara glazbu izvan trenutnih trendova i to je već plus. Očito ima i sposobnosti napisati pamtljive singlove. Jedini je problem što kvalitetu ne uspijeva održati kroz cijeli album, od 13 pjesama gotovo polovica zove na pritiskanje tipke “skip” na playeru.
