Was (Not Was)
Boo!
Šesnaest je godina prošlo od posljednjeg albuma, od toga dobrih dvanaest bend je bio u hibernaciji i posljed nje četiri godine počeo ponovno nastupati širom svijeta. Dok su radili Was (Not Was), družina sastavljena pod dva bijela instrumentalista i dva crna pjevača bili su oličenje glazbenog iščašenja i plesanja po rubu kiča.
Uvrnuti funky ritmovi, jazz, rock, mućkalo se tu svašta i pronalazilo put do šire publike. David i Don Was (koji nisu braća) gotovo poznatiji kao producenti krupnih imena glazbenog svijeta koristili su vješto poznanstva i osiguravali na svojim albumima, u najmanju ruku, neobična gostovanja. Od starog croonera Mela Thormea, preko Ozzya Osburnea do Kim Basinger. Na petom albumu Boo! stvari se nisu promijenile mnogo po tom pitanju. Jedna je pjesma skladana još prije dvadesetak godina u suradnji s, ni manje ni više, Bobom Dylanom, pojavljuju se veterani Kris Kristofferson, MC5 gitarist wayne Kramer, legendarni soul klavijaturist Booker T. Jones, jazz basist Marcus Miller…
Ugođaj je pretežito funky, ne više tako ekscentričan kao što smo navikli u osamdesetima. Solidno, ugodno za uho, na auto pilotu. Was (Not Was) nemaju za reći ništa bitno, no to teško da je pokuda već konstatacija. Kreativni bljeskovi su rijetki, ali dojmljivi. “From The Head To The Start” je tihi, gotovo skrušenim tonom otpjevani, tankoćutni pop biser. Spomenuti Dylanov doprinos “Mr. Alice Doesn’t Live Here Anymore”, mješavina soula i funka u maniri Neville Brothers.
Šećer je na kraju u odjavnoj “Green Pills In The Dresser”. Lijeni, ali groovie ritam začinjen psihodelijom i vođen dubokim baritonom Krisa Kristoffersona klimaks je albuma, nešto poput Toma Waitsa u ugodnom chill-out remiksu.
