Wire
Red Barked Tree
(Pink Flag )
Wire nisu bili najbolji, a kamoli najpopularniji bend iz generacije 1976.-1977., no njihov je kasniji utjecaj bio beskrajan. Bend za koji se voli reći da je proširio granice punka, odnosno post-punka do neslućenih razina sa svoja antologijska prva tri albuma, utjecao je bitno na neke od ključnih bendova osamdesetih i devedesetih godina kao što su R.E.M., Manic Street Preachers, Minutemen, odnosno Firehose, Guided By Vocies i Cure.
Ta su vremena daleko iza nas, Wire su se stigli raspasti i sastati nekoliko puta u gotovo pravilnim razmacima, prvi put 1980. pa se sastali 1985., razišli opet 1992., napravili pauzu od sedam godina, opet se raspali 2004. i skupili 2006., i tu su i danas pokušavajući ne živjeti tek kao karaoke bend vlastitog materijala od prije 30 i nešto godina. Originalni gitarist Bruce Gilbert više nije s njima, no jezgra oko multiinstrumentalista i pjevača Colina Newmana i Grahama Lewisa je dovoljno zdrava i nadahnuta da može ponuditi indie rock veće svježine nego smo je u prilici čuti od većine aktualnih mladih britanskih bendova.
Nije da su Wire u potpunosti odbacili vlastite korijene, ali je definitivno jasno na njihovom dvanaestom albumu da su bitno drugačiji bend koji je okrenuo novu stranicu. Uvijek su bili jaki u stvaranju posebne atmosfere i to je ovdje ostalo, ali gotovo sve ostalo je drugačije, Wire su melodičniji bend koji se ne libi upotrijebiti gitare kako je to na vrhuncu brit pop Verve prvaka činio Nick McCabe (uvodna “Please Take”) ili u akustičnim, melankoličnim pjesmama “Adapt” i naslovnoj “Red Barked Tree” podsjećati na tešku sjetu jednog Boba Moulda sa svježijih solo albuma. Newman se u međuvremenu prometnuo u vrlo sugestivnog pjevača s osjećajem za dramatiku i napetost u refrenu ispred relativno repetitivne instrumentalne konstrukcije pjesama. I što su Wire različitiji od svojih korijena, to su privlačniji na jedan mističan način i ne odaju dojam ljudi koji su prebacili 55 godinu života. Kad se poklopi osjećaj za finu melodiju s malo više groovie ritam sekcijom kao u “Bad Worn Thing” rezultati su na rubu spektakularnog.
No nije cijeli album dobar, nekoliko brzih, ravnolinijskih post-punk stvari (“Two Minutes”, sirova “Moreover” i izravno punkerska “A Flat Tent” narušavaju koncepciju pretežito melankoličnog, pomalo “gloomy” djela. Ali, bez obzira na to “Red Barked Tree” je iznenađujuće vibrantno djelo benda koji je svoje zadnje važno djelo odsvirao tamo negdje 1980. godine.
