I letimičan pogled na biografiju Beyonce Knowles otkriva činjenicu da u njenom slučaju uspjeh nije došao kao posljedica dodira prsta sudbine traženja vlastite osobnosti i slučajnog otkrivanja talenta. Ambicija roditelja je ovdje bila ključ kao i u mnogim drugim ekstraordinarnim slučajevima na estradi i u sportu.
Posebno u sportu; sestre Williams, nama bliži slučajevi Ivaniševića, Blanke Vlašić, obitelji Kostelić – uvijek mora postojati otac ili majka s vizijom koja graniči s opasnim fanatizmom. Takvi ljudi sa strane izgledaju kao tirani, čak i luđaci. Ali samo dok ne uspiju u svom naumu, uspjeh zasjeni sve loše, pa i priče o onima koji su dijelili isti fanatizam, ali im djeca ili nisu imali talenta ili su se jednostavno slomila pod pritiskom. Drugo ime za takvu vrstu odrastanja je trauma. I Beyonce, najvažnija glazbena figura mlađe generacije, najuspješnija, najzgodnija, najmoćnija, naj…, prošla je to traumatično čistilište od ambiciozne vizije svog oca do potpune emancipacije u svakom smislu. Tu negdje bi trebalo tražiti i odgovore što se skriva iza naziva njenog trećeg solo albuma I am…Sasha Fierce. Gurana od najmanjih nogu pod svjetla reflektora, Beyonce danas u intervjuima priznaje kako je umirala od treme u to doba i morala pronaći izlaz u građenju svog alter-ega isključivo za potrebe pozornice. “Imam dvije strane vlastite ličnosti, jedna je normalna, mirna Beyonce, stvarna ja, i druga je Sasha Fierce. Bez nje nikad ne bi imala hrabrosti popeti se na pozornicu i pjevati pred tisućama ljudi. Sasha je samouvjerena, agresivna i seksipilna” – kaže Beyonce. Alter-ego postoji još tamo od njene sedme godine kad je na školskom natjecanju talenata pjevala “Imagine” Johna Lennona. Ime Sasha dobio je nešto kasnije.
U bendu s 9 godina
Pod paskom oca, njen bend s imenom uzetim iz Biblije osnovan je već davne 1990. godine, kad je Beyonce imala tek 9 godina. Ako su mogli Jackson 5, zašto ne bi mogla obitelj Knowles, razmišljao je diktatorski nastrojeni otac, uključio rođaku Kelly Rowland, Beyoncinu prijateljicu LaTaviu Roberson i 1993. zaokružio postavu s LeToyom Luckett. Ostavio je svoj stalni posao prodaje medicinske opreme i bacio sve karte na uspjeh kćeri i njezinih prijateljica. Taj je potez isprva bio kaskaderski u financijskom pogledu, prihodi obitelji iz Houstona su se smanjivali, što je čak i dovelo do kraćeg razlaza roditelja Knowles. Četiri godine Destiny’s Child vukle su se po lokalnim klubovima, pokušavale privući pozornost na natjecanjima talenata, sve dok 1997. Mathew Knowles nije uspio nagovoriti ljude iz Columbie da potpišu ugovor.
Djevojke su debitirale s pjesmom “Killing Time” u soundtracku za veliki filmski hit “Men In Black”. Prvi je, eponimni album prošao nezapaženo, no uskoro je potekao med i mlijeko, sve vizije Mathewa Knowlesa počele su se materijalizirati. U manje od tri godine s dva megakomercijalna albuma (Writings On the Wall iz 1999. i Survivor iz 2001.) i naramkom ubojitih hitova Destiny’s Child rušile su sve rekorde i na kraju postale najuspješniji ženski bend u povijesti što se statistike tiče – naime, prodale su ukupno preko 50 milijuna CD-ova. Prekrasne djevojke, zavodljivi svježi r&b ritmovi, blještavilo, izvana su Destiny’s Child bile oličenje uspjeha i bezbrižnosti. Ispod površine, njihov je uspjeh širom kosio žrtve.
LaTavia Roberson i LeToya Luckett nisu bile zadovoljne jer je stari Knowles preveliki dio profita stavljao u džep i favorizirao svoju kćer i njenu rođakinju Kelly. Njihovo nezadovoljstvo prerezano je kao žiletom, jednostavno su zamijenjene, a da to nisu znale do trenutka dok otvorenih usta na TV-u nisu gledale spot Destiny’s Child za njihov najveći hit “Say My Name”. Naime, umjesto u njih, na spotu su bile neke nove dvije djevojke. Uslijedile su tužbe, Beyonce je upala u depresiju koje se nije mogla riješiti dvije godine, ništa nije jela i danima nije izlazila iz sobe. Ipak se nije suprostavila ocu u njegovoj odluci. Ni zamjena Farrah Franklin nije prošla bolje; samo nekoliko mjeseci od ulaska u najveću r&b atrakciju na svijetu, dobila je nogu. Razlog? Mathew Knowles je tvrdio kako se Franklin nije pojavljivala na svim promocijama i intervjuima. Uostalom, tad je već bio toliko snažan i financijski podmazan da je mogao demonstrirati silu kako je htio
Dva lica
Tri preostale članice, računajući tu i pridošlu Michelle Williams poslije hita Survivor trajale su zajedno još četiri godine, iako je to više bio marketinški trik, negoli bend koji diše kao jedan. Jednostavno, solo apetiti su porasli, posebice poslije prvotnih uspjeha; Kelly je dobro prošla s pjesmom “Dilemma”, a Beyonce s “Bonnie And Clyde”. Još bitnije, Beyonce je nakon uspješno okončane dugotrajne faze depresije upala u naručje hip-hop mogula Jay-Z-a, vezu koja se održala do danas i na kraju je okrunjena brakom prošle godine. Zanimljivo, Beyonce je zadnja iz benda – polovicom 2003. – objavila svoj prvi solo album “Dangerously In Love”. S albumom, obilatom pomoći Jay-Z-a, pokazala je kako je svako favoriziranje njenog oca, osim subjektivnog imalo i realno uporište. “Crazy In Love”, “Baby Boy” i “Naughty Girl” vladali su top listama i promovirali Beyonce u neprikosnovenu r&b divu broj jedan.
Pet godina kasnije nije se ništa promijenilo, Beyonce i dalje mami uzdahe muškog dijela publike i s lakoćom zauzima vrhove top lista. To bi zapravo bila Sasha s početka priče. Prava Beyonce nije ni blizu tako ekstrovertirana, nego baš suprotno. Kaže da se voli oblačiti konzervativno, ne mari previše za velike ceremonije – u brak je u travnju s Jay-Z-em ušla na skromnoj svečanosti u New Yorku. Doduše, ima tu i nekih paradoksa; vjenčanje je možda bilo po uzusima srednje građanske klase, ali se Jay-Z potrudio da bar nešto bude ekstravagantno. Svojoj je izabranici, naime, na prst stavio prsten s dijamantom od 18 karata vrijedan dva i pol milijuna dolara. Beyonce u privatnom životu izbjegava medije i ne daje puno povoda da je žuta štampa rasteže.
Riječima beskompromisnog šou biznisa, dodatnog publiciteta joj (još) ne treba. S glazbom i hitovima joj jednostavno ide predobro. Kad su u pitanju skandali, ako ih ne izazove njen otac, neće ih ni biti. Tako će stari Knowles – nakon što njegova kćer nije dobila Zlatni globus za ulogu u mjuziklu Dreamgirls – optužiti “odgovorne” za rasizam iako su te godine Zlatni globus dobili, između ostalih, i Forest Whitaker, Eddie Murphy, Jennifer Hudson i Prince. Redom Afroamerikanci. Ili će u javnost iscuriti vijest o tome kako je drugi album Beyonce B’Day pripreman u tajnosti, pa snimljen samo u 14 dana bez znanja autoritativnog Knowlesa seniora. Bivši prodavač medicinske opreme je od Destiny’s Child napravio najuspješniji bend na svijetu, modelirao ga po svom nahođenju; radio bi to i dalje, ali je Beyonce počela pokazivati odlike koje je očito naslijedila od oca – tvrdoglavost i svojeglavost. Sad nakon desetgodišnjeg vladanja top ljestvicama vlada i vlastitim životom.
Bolje da ljulja…
U vladanje vlastitim životom spada i drugačiji pogled na žensku ljepotu. Svakako jedna od najizazovnijih poznatih žena na svijetu, Beyonce kaže kako u njoj čuči debela osoba koja jedva čeka da iskoči van.
“Volim hranu i ne mogu si pomoći. Kad sam snimala film Dreamgirls bila sam na dijetama da smanjim kilažu zbog uloge, što me izluđivalo. Smatram da žena ne mora biti extra tanka da bi bila sexy. Brinem se za svoj izgled, ali znam da ne mogu imati idealni struk i noge. Svi imamo svojih fizičkih nedostataka”, kaže samouvjereno Beyonce.
“I Am…Sasha Fierce” je vani od studenog, i ne može se reći da ruši sve rekorde, ali potvrđuje status prve dive R&B glazbe. U naponu snage, kreativno na vrhuncu, s naramkom starih i novih hitova, Beyonce će se ukazati i Zagrebu. I dok smo godinama u zvijezdama ovakvog kalibra mogli uživati tek posredno, preko MTV-a, u posljednje vrijeme se imamo čime pohvaliti. Nedavno uspješno gostovanje Alicie Keys u punoj Ciboni pokazao je da milijunski Zagreb ima senzibilitet za modernu “crnu” glazbu; uopće ne treba sumnjati da će i mnogo veći prostor zagrebačke Arene biti do vrha ispunjen 26. travnja, na početku europskog dijela “I Am” svjetske turneje.
Diskografija:
3/5
Destiny’s Child su bile na zalazu svog intenzivnog kreativnog razdoblja, Beyonce je imala pregršt novih ideja. Snimljeno je čak 43 pjesme od kojih je odabrano 15. Sama je napisala većinu pjesama po uhodanom receptu reda balada i bržih pjesama obogaćenih hip-hop ritmičkom retorikom. Ove potonje su je proslavile; uz producente trenutka, prestižna gostovanja (Jay-Z, Sean Paul), malo osvježenja u smislu naginjanja ka plesnoj glazbi, singlovi s albuma, “Crazy In Love” i “Baby Boy” bili su veliki klupski hitovi.
3,5/5
Drugi je solo album bio predviđen, već za 2004., ali je ponovno okupljanje benda za snimanje završnog djela, kao i sve češći izleti Beyonce u svijet filma (Pink Panther, Dreamgirls), odgodili su izlazak albuma. Zgotovljen u manje tri tjedna, donosi određeni zaokret zbog korištenja živih instrumenata i session glazbenika, kao i dublje gledanje u prošlost kroz korištenje funk elemenata iz 70-ih i 80-ih godina. Komercijalno zasjenio je čak i nastupni album, s lakoćom zasjeo na broj jedan Billboard liste i s masivnim hitom “Deja Vu” pomeo top liste. Dok su na prethodnom albumu balade slabo prihvaćene, kao nešto što ne stoji godinama i profilu pjevačice, ovdje je laganica “Irreplaceable” postala veliki hit i došla do samog vrha top lista u Americi.
3/5
Pripreman više od godinu dana, I Am…Sasha je po konstrukciji najrazrađeniji, gotovo konceptualni album. Dva diska potpuno različite atmosfere odražavaju dvije strane ličnosti Beyonce. Ona povučenija, skromnija, normalnija strana najavljena je kao spoj Barbre Straisand i Beatlesa u posljednjoj fazi. Ispunjena prigušenim baladama, sa Straisand možda i ima dodirnih točaka, s Beatlesima nikako. Mnogo emocija, niski tempo, organska glazbena pozadina odaje zrelost, ali i konvencionalnost. Ostavimo Beatlese po strani, Beyonce na svojoj osobnijoj strani novog albuma hoda utabanim stazama kojim kojima je prije nje prošla Alicia Keys. Sasha Fierce, kao što joj samo (prez)ime kaže, je onaj vatreni dio. Rekli bismo, malo manje vatren od hitova na B-Day albumu, ali dovoljno zapaljiv da zagiba i zagrije tijela na plesnom podiju. “(Single Ladies) Put A Ring On It” je jedna, nazovimo to tako, hiperaktivna, ritmom nabijena stvar, killer singl blizu atmosfere postignute u “Candyman” Christine Aguilere. Jedino što Beyonce zvuči nekako plemenitije. I to je dobra vijest – uvjetno loša je što s nizom aktualnih producenata Beyonce ne postiže efekt lige za sebe, nego se u toj ligi u foto-finišu bori za prvo mjesto. Pa ćemo u diskoidnoj “Sweet Dreams” prepoznati duh Rihanne, u “Radio” Pussycat Dolls, sinkopirani hip-hop u “Diva” bi lako potpisala i Missy Elliott. U svakom slučaju, tko je volio Beyonce dosada, voljet će je i dalje. I to s bonusom. Naime, dva diska mogu im poslužiti kao soundtrack za dva različita raspoloženja – melankolično i veselo.
