U nekoliko prespajanja i zamjena “šestice” i Equinox 5-2 postalo je jasno kako je novi kabel veliki korak unaprijed, gotovo u svim parametrima. Kada je promjena na nekom proizvodu dovoljno značajna tada se proizvođači odlučuju dodijeliti i novu oznaku? U Wireworldu su procijenili da je slučaj upravo takav i ovoj seriji kabela dodijelili su novi broj – 6.
Zlatnu sredinu bogate ponude čini model Equinox, a na test smo dobili interkonekt dužine jedan metar. Konstrukcijsko-menadžerski mozak Wireworlda David Salz potrudio se i napravio nešto novo, unijevši u nove proizvode vidljiva i čujna poboljšanja u odnosu na prethodni model 5-2.
Prema njegovim riječima, poboljšanja se odnose na korištenje novih posrebrenih konektora, dok je sve ostalo, kod modela Equinox, više-manje isto. “Isto” znači da je zadržana DNA (Delineated Neutralizing Array) unutarnja struktura, dok se kao izolator koristi Composite Dielectric Technology, tehnologija koja omogućava da signal uz minimalne gubitke, zadržavajući svoj originalni oblik, prijeđe iz točke A u točku B. Jedna od posebnosti WW kabela je i proces nazvan Grain Optimization, kod kojega signal u vodičima čistoće 6N (99,99997%) prati strukturu samog vodiča, zbog čega su, zapravo, WW kabeli i usmjereni.
U dobro poznatoj konstelaciji, Equinox je svoje mjesto pronašao između pojačala Pass INT-150, ASV Šebart KTA60 i CD playera Exposure 3010s. Sretna je okolnost da je Equinox došao u slušaonicu nekoliko dana nakon završenog testa brojnih interkonekata o kojima ste mogli čitati u prošlom broju te je tako slika o zvučnim dosezima i relativnom odnosu cijena/zvuk dobila novu dimenziju.
Slušajući Christiana McBridea “Gettin’ To It” odmah je bilo jasno da je riječ o dubokom, kontroliranom i koordiniranom basu, odlično nadopunjenom suprotnim krajem spektra. Visokotonsko područje je svježe, elokventno i nadasve prirodno, iako ne bih mogao staviti ruku u vatru da ga netko ne bi prozvao i pomalo suhim. Zato je klavir zvučao veliko i jednako kao i konrabas – prirodno. Slušajući ovaj kabel, slušatelj ima jasnu predodžbu o anatomiji pojedinog instrumenta – kod svakog od njih, iako na potpuno drugi način žica pobuđuje drveni trup.
Zbog ove naglašene prirodnosti klavir zvuči svježe i dinamično, s odlično ocrtanim udarima, dok je bas područje krajnje kontrolirano, zategnuto i konkretno. Slušajući dijalog dva kontrabasa na istom albumu, na vidjelo dolazi i sposobnost kabela da razluči, odvoji i diferencira pojedini instrument, izlažući njegovu boju, ali i stil glazbenika, istovremeno stvarajući logičnu i zanimljivu cjelinu. A ta cjelina je u prostoru smještena čvrsto i postojano u svim smjerovima – prostorna rekreacija je možda i najimpresivnija karakteristika Equinox “šestice” jer je iznesena u širinu i visinu, dok je dubinska dimenzija snažno naglašena.
Navedeno se potvrdilo i prilikom slušanja Patricie Barber (Companion) – pozornica je čvrsta i slojevita, dok je vokal opak i prijeteći, a prateći instrumentarij fantastično uvjerljiv. Na ovom disku je dobro prikazana sposobnost žice da kontrolira i smiri neugodne sibilante, s kojima su mnogi jeftiniji kabeli imali velikih problema, ipak pri tom ne gubeći propusnost za gomilu detalja koji se na snimci nalaze. U depresivnim pa i opskurnim momentima, čestima na ovom disku, uglavnom intoniranim bojom glasa Patricie Barber, a gdjekad i prijetećim dionicama kontrabasa, potonji je zvučao duboko, čvrsto, prirodno i razgovijetno, služeći kao odlična baza vokalu. Prikaz tihih i zagasitih detalja iz pozadine je impresivan.
Prizvavši u (istina, varljivo) sjećanje zvuk Eclipse 5-2 modela, najnovije izdanje Equinoxa čini se kompletnijim i ljepše zvučećim proizvodom, dijelom zbog čvršćeg i kontroliranijeg basa, a dijelom i zbog izostanka grubosti u viskotonskom i srednjetonskom području kod starog Eclipsea, koji me često tjerao da se počešem iza uha.
Međutim, relevantnija, ali i znakovitija je bila usporedba s prošlom generacijom istog kabela, modelom Equinox 5-2 kojega je distributer također isporučio za usporedbu. U nekoliko prespajanja i zamjena “šestice” i 5-2 postalo je jasno kako je novi kabel veliki korak unaprijed, gotovo u svim parametrima. Nakon dosta sati slušanja “šestice”, moram priznati da sam pomalo sumnjičav prema tvrdnji kako se kod nove generacije izmjene svode samo na nove konektore.
Razlike u zvuku su toliko nevjerojatno velike, zamjetne i značajne da mi je sumnjičavost, ako ništa drugo, naložila da kabel prespajam nekoliko desetaka puta! Kod Equinoxa 5-2 sve je naprosto – lošije! Visoki su niže razine, ali i niže rezolucije, tako da imate osjećaj kao da je netko stišao visokotonce, istovremeno ih zamijenivši onima niže kvalitete. Razina informativnosti drastično se smanjila, a kontrola koju “šestica” zadržava nad zvukom nedostižna je starom modelu.
On naprosto zvuči umorno te kao da hvata korak s glazbom. Bas, iako nema tu kontrolu i doseg u najtamnije dubine, ipak je kod 5-2 zericu puniji nego kod novog modela, iako ne tako precizno lociran na pozornici kako ga pozicionira “šestica”. Elementarnu i lako uočljivu razliku među ovim kabelima možemo definirati kroz smanjenu rezoluciju i labav bas, dok je cjelokupna prezentacija subjektivno tiša i smanjene slojevitosti. Jednostavno, kao da slušate duplo jeftiniju žicu.
Ovo je kabel snažnog zvuka, koji će iz većine sustava, pa i onih skupljih, izvući dodatne detalje, životnost i podići slušljivost za stepenicu ili dvije više.