Danski DALI jedan je od najambicioznijih europskih proizvođača zvučnika posljednjih godina, sa širokom paletom proizvoda od početne klase do high-enda.
Ne zadovoljavaju se vlastitim standardima, napreduju, unaprjeđuju, eksperimentiraju, ne drže se slijepo određenih tehnoloških rješenja. Rezultat? Teško je naći negativnu recenziju u stručnom tisku ili na web stranicama za bilo koji proizvod iz njihove široke palte. Od osnutka 1983. DALI se polako ali sigurno, nametao kao proizvođač s vrlo dorađenim i promišljenim zvučnicima. U tom smislu, očekivanja od najmanjeg zvučnika iz serije Mentor nisu bila mala, bez obzira što dimenzije zvučnika od samo 25 cm i sićušnim wooferom od 11,5 cm nisu ulijevale povjerenje. Zato je dizajn i finiš odavao raskoš skupog uređaja; MDF kompozit prevučen furnirom od pravog drveta obojan je debljim slojem glatkog mat crnog laka, a rubovi su fino zaobljeni, nema vidljive veze, pa kutija izgleda vrlo kompaktno, kao da je odlivena u jednom komadu.
Terminali za zvučnike su standardno nekonfekcijski i osim što su praktični, izgledaju dorađeno i kvalitetno. U postolje terminala inkorporiran je bas refleks otvor koji ne gleda vodoravno nego pod otprilike 45 stupnjeva prema dolje što pozitivno djeluje na odziv basa u situaciji kad nema druge mogućnosti nego ga instalirati na zid.
Zvučnik je dvosistemac, i za razliku od ostatka Mentor serije nema hibridni ribbon/tweeter visokotonac već samo tweeter meke kupole, koji je s 28 mm malo veći od standarda. U opisu tvrtke navodi se da visokotonac ima platnenu kupolu lakšu 30 posto od standarda s “magnetom napravljenim od najjačeg dostupnog neodimijskog materijala.“ Slušni test će pokazati kako to nisu nebitni detalji.
Zvuk
Na svojim stranicama DALI navodi da je Menuet namijenjen instaliranju na zid (kao pozadinski par u sustavu kućnog kina), ili na policu (bookshelf). Ipak, s tom nonšalantnom preporukom treba biti oprezan. Naime, nakon dolaska na test zvučnici su s pomoću blue-tacka postavljeni na jednako male zvučnike na stalak, za “informativno“ zagrijavanje. I zvučali su tanko i nemuzikalno. S kraćim eksperimentiranjem oko postavljanja pokazalo se da zvučnici nisu previše osjetljivi na postavljanje po širini, ali po visini svakako. “Prosviraju“ u pravom svjetlu tek kad su visokotonci strogo u visini ušiju slušatelja.
Sposobnost da vjerno reproducira zapis s CD-a, tako dinamično i s takvom brzinom i količinom detalja vodi ka zaključku da bi se na tržištu teško mogao naći ovako mali zvučnik s tako puno kvaliteta. Dakako, od zvučnika od 25 cm ne treba očekivati čuda u bas području
Neuobičajeno za pop/rokerski nastrojenog potpisnika ovih redova zvučnici su prvo izloženi klasičnoj glazbi u procesu stjecanja saznanja o osnovnim karakternim crtama zvučnika. Beethovenova 9. simfonija brzo je otkrila većinu; za početak dobro separirani gudački instrumenti zvuče nepatvoreno, timbralno korektno i dinamički nabrušeno, a punina orkestralnog zvuka nije dala mjesta lakoj odluci bi li Menuet proglasili “tamnijim“ ili “svijetlijim“ zvučnikom. To je dobra vijest, potvrđena kasnijim preslušavanjem nešto familijarnijih studijskih snimaka. Menuet će se kroz cijeli test ukazivati kao zvučnik neutralnog zvuka s jakom bazom u vrlo jasnom, konkretnom i muzikalnom srednjotonskom području. DALI zvučnici znaju biti malo nazubljeni i analitički u visokima zbog famoznog ribbona, ovdje to nije slučaj, tweeter izvrsno odrađuje svoj posao i fino je stopljen sa wooferom čije male dimenzije pomažu da srednji dio spektra zvuči tako uvjerljivo. U kasnijem testu, koji god glas propustili kroz Menuet, “isturpijane“ glasnice Toma Waitsa, topli glas Kate Bush ili snažan mezzo-sopran folk knatautorice Gillian Welch, zaključak je ostajao isti. Ovako uvjerljivo prezentirano, brzo srednjotonsko područje, bešavno povezano s ostatkom spektra rijetko se sreće.
Dakako, prvi nalet velikih bas bubnjeva u velikom orkestru razotkriva limitiranost zvučnika u najdubljim tonovima, ipak je to kutijica od 25 cm i bilo bi pretenciozno očekivati da prikaže neki veliki instrument hologramski u njegovom prirodnom volumenu. Menuet se dobro drži pod “parom“, ne prejaki NAD 302 nije imao problema da ga opskrbi snagom bez obzira na nisku osjetljivost zvučnika; udare orkestra preživio je bez havarije, dolazi do minimalnog skupljanja instrumenata na pozornici, no uspijeva održati integritet i koherentnost, nema ispada ni pri najvećim glasnoćama. S tim na umu, to što nema kategorije basa kao u kakvog samostojećeg modela lako se zaboravi, mada i to treba gledati uvjetno.
Naime, kao suprotnost Beethovenu, elektronički duo Basement Jaxx sa svojim kristalno čistim visokima i potmulim basovima potvrdio je prvi dojam i pridodalo još koju pozitivnu impresiju. Na raskoš u srednjim tonovima se ovdje nadovezao vrlo uvjerljiv bas, ne samo brz, čvrst i precizan, nego se doimao i dublje od deklariranog maksimuma od 68 Hz. Tamna snimka Kate Bush uratka Aerial s dosta udaraljki zna biti izazov za kutiju slabije konstrukcije, Menuet je ovladao snimkom bez neželjenih rezonancija i argumentirao da na početku spomenut dojam rigidnosti kutije nije bio samo izvanjski. Kod akustičnog početka s Gilmourovim vokalom u “Hey You“ Pink Floyda osvaja prvo tamna pozadina, a kad se istovremeno prolome bas i bubanj zvučnik podsjeti na zavidne dinamičke sposobnosti. Za najbolji rezultat će se trebati igrati oko pozicioniranja. Na 40-ak centimetara od stražnjeg zida u maloj sobi Menuet će pružiti glazbenu harmoniju, povući slušatelja u magiju glazbe svojom puninom i lijepom povezanošću segmenata zvučnog spektra. No kad se zvučnik pomakne samo 20-ak centimetara naprijed magija se izgubi, ne iščezne toliko bas što bi bilo za očekivati, koliko visoki postaju preistureni. Isto tako, za spomenuti je da ne treba očekivati da ovako mali zvučnik ispuni volumen veće sobe i spojen na dosta jače Marantz pojačalo. Iako će i tamo potvrditi već nabrojane dobre karakterne crte, Menuet će svoj puni talent pokazati u sobi manjih dimenzija.
Zaključak
Menuet ima svojih “mušica“, nije toliko osjetljiv na elektroniku, ali će zamjena zvučničkih kablova zamjetno utjecati na zvučnu sliku. Tara Labs kabeli su bili kao pupčana vrpca, sjajan spoj, dok je uvođenje QED-a dodalo malo basa, ali kao da zvučnik više nije disao otvoreno kao prije. Laički rečeno, Menuet je s tim kablom postao ljeniji, iako je s nekim drugim zvučnicima znalo biti gotovo obrnuto. Čudni su putovi hi-fi-a, čak i u nižoj klasi. No kad se sve poklopi, Menuet je izvanredan mali par kutija, muzikalan i živahan, uvlači čovjeka u glazbu, čak i s elektronikom koja je u ovom testu dosta ispod njegovog cjenovnog ranga. Sposobnost da vjerno reproducira zapis s CD-a, tako dinamično i s takvom brzinom i količinom detalja vodi ka zaključku da bi se na tržištu teško mogao naći ovako mali zvučnik s tako puno kvaliteta. Menuet ima svoju cijenu, ali vrijedi svaku kunu.
| KARAKTERISTIKE | |
| visokotonac: | 288 mm, platneni meke kupole |
| bas/srednjotonac: | 11,5 cm, membrana od celuloznih vlakana |
| frekvencijski odziv: | 68 – 25.000 Hz |
| osjetljivost: | 86 dB |
| nominalna impedancija: | 4 ohma |
| preporučena snaga pojačala: | 20 -100 W |
| dimenzije: | 250 x 150 x 230 mm |
| težina: | 4,1 kg |
| cijena: | 6.700 Kn |
| INFO: | Nove boje zvuka, Tel: 01 233 76 19, www.bojezvuka.hr |
Sustav
Pojačala: Marantz PM6010 OSE, NAD 302
Playeri: Oppo DV-980H, Onkyo DX-7511
Kabeli: Tara Labs Klara, QED Qudos, van den Hul CS 122, Wireworld Solstice
Korištena glazba
Beethoven – Symphony No.9 “Choral“, Leipzog Gewandhaus Ochestra (Philips Classics, 1975.), Pink Floyd – Echoes (EMI, 2001.), Basement Jaxx – Scars (XL Recordings, 2009.), Gilian Welch – Soul Journey (Acony Records, 2003.), Kate Bush – Aerial (EMI, 2005.), Tom Waits – Swordfishtrombones (Island, 1983.), Jean Michel Jarre – Oxygene (Capitol Music), 2007.) – New Master Recording.