Rock recenzije

Prvoga prosinca ljeta gospodnjeg 2016., Porto Morto konačno objavljuje dugo iščekivani album-prvijenac. Eponimni album plod je višegodišnjeg truda, očito i talenta, ali i predivne, gotovo pa dječje (dakle nepatvorene) zaigranosti i kreativne znatiželje momaka iz JeboTon kolektiva.

Još od čuvenog raskola između Jeffa Tweedyja i Jaya Farrara na albumu “March 16-20, 1992“ pionirskog alt-country sastava Uncle Tupelo pa do danas, Farrar je ostao tvrdoglavo vjeran formi klasične country pjesme koju mjestimično zna provjetriti pankerskom energijom svoje izgubljene mladosti, bilo da albume snima sam ili u pratnji benda Son Volt.

Gelb neumorno radi i objavljuje albume desetljećima, još od 1980-ih, bez obzira je li riječ o bendu Giant Sand, koji je i osnovao – pa nedavno i raspustio – ili o solo projektima. Novi album, Future Standards, posve je drugačiji od svega što je dosad napravio, prije svega zato jer ga definira kasnonoćni ugođaj nalik onome što je obilježavalo i jazz standarde iz sredine prošlog stoljeća.

Ron Gallo trenutno živi i radi u Nashvilleu, iako u svojim pjesmama dosta uvjerljivo priziva duhove većine najvažnijih velegradskih pametnjakovića iz povijesti popa. Osam godina predvodio je filadelfijski sastav Toy Soldiers koji je svirao mješavinu bluesa, countryja i klasičnog rocka, a sada je izbacio svoj drugi samostalni album kojemu su, baš kao i prvom (“Ronny“), dodirne točke s njegovom autorskom pretprošlošću rijetke.

Nije tajna da se klupska i (sup)kulturna scena Zagreba i Beograda vole. Tome svjedoče neprestana gostovanja, zajednički koncerti i čitanja, kolaboracije, konstantna podrška i, najbitnije, kritika. Možda je u pitanju romantiziranje, ali s obzirom na to da iz prve ruke promatram novu regionalnu scenu tj. trenutnu mladenačku življenu kulturu, rekao bih da stvari zaista tako stoje.

Dvanaesti samostalni album Chucka Propheta “Bobby Fuller Died For Your Sins“ još je jedan u nizu svojevrsnih zvučnih leksikona onoga što se nekad zvalo masovnom kulturom, tip ploče kakav ovaj americana/indie-rock veteran u posljednjih pet godina uredno objavljuje.

Teško da je netko pozvaniji od reinterpretiranja korijenske arhive od Rhiannon Giddens – pjevačice i violinistice koja se savršeno snalazi na bendžu i piše evokativne skladbe podjednako ukorijenjene u povijesti i sadašnjosti.

Dugo se u Stingovom umjetničkom opusu nije pojavio sličan album. Nakon izleta u jazz, klasiku, istraživanja po najrazličitijim žanrovima i tradicijama ovaj album je očigledno mali “hommage” starom Stingu.

Kanadski gitara-bubanj, punk-klasični rock duo Japandroids (Brian King, David Prowse) uzeli su petogodišnju diskografsku pauzu nakon objavljivanja veoma solidnog i veoma hvaljenog albuma “Celebration Rock”, vitalnog i ekstatičnog paketa od osam pjesama koji je unatoč svojim unutrašnjim ograničenjima i proturječjima kao cjelina svejedno funkcionirao neočekivano dorečeno i korektno.

The Menzingers, punk-rock četvorka iz Scrantona u Pennsylvaniji već su itekako etablirano ime u vodama melodičnog punk rocka novije generacije. Peti album u deset godina, nazvan “After the Party” najavili su putem singla “Lookers”, izdanog još sredinom kolovoza prošle godine.