Rock recenzije

Madeleine Peyroux – Secular Hymns

Madeleine Peyroux, rekao bi stari Nat Hentoff, zapravo nije jazz pjevačica, nego pop pjevačica na čiji je stil pjevanja jazz izvršio presudan utjecaj. I to, prije svega, Billie Holiday, s čijim se pjevačkim tehnikama, načinima fraziranja i tonom glasa, točnije onima koji su bili karakteristični za srednju etapu karijere Lady Day, vokalne kompetencije Peyroux obično uspoređuju još otkada se prije dvadeset godina pojavila na sceni s debitantskim albumom ‘Dreamland’.

Weezer – Weezer (White Album)

Znam da je iracionalno, da je pitanju deset albuma, da je prošlo više od dvadeset godina od izlaska eponimnog, plavog albuma, ali Rivers Cuomo će za mene uvijek imati dvadeset i kusur godina, a Weezer će uvijek stvarati muziku za adolescente, nezrele post-adolescente te ljude koji su zapeli u adolescentskom limbu.

The Chris Robinson Brotherhood – Anyway You Love, We Know How You Feel

Premda će ga mainstream publika uvijek pamtiti prije svega kao vođu Black Crowesa, karijera Chrisa Robinsona kasnijih se godina ispreplela na više kolosijeka. Osim u sklopu matične grupe, vodio je i projekt New Earth Mud, te noviji The Chris Robinson Brotherhood.

Beach Slang – A Loud Bash of Teenage Feelings

Kao što je već odavno poznato, u popularnoj je glazbi autentičnost konvencija kao i svaka druga. Ali ovim je povodom tu ozloglašenu glazbeno-kritičarsku kategoriju moguće privremeno ponovno učiniti operativnom jedino zbog toga što je u slučaju filadelfijskog pop-punk-rock sastava Beach Slang – dva EP-a, dva albuma, u nešto više od tri godine postojanja – inzistiranje na autentičnosti bitan strukturni faktor u procesu proizvodnje samih pjesama.

Shawn Colvin/Steve Earle – Colvin & Earle

“Steve Earle? Pokušate li pročitati nešto o njegovu životu i potom suhe biografske činjenice koje ste pritom iskopali posložite na stol, vrlo je vjerojatno da će vas osupnuti niz autodestruktivnih, zastrašujućih epizoda kojima je bio popločen put jednog od ključnih country-rock trubadura svoje generacije.

Lydia Loveless – Real

Iako ima svega 26 godina, američka alt-country kantautorica Lydia Loveless (Columbus, Ohio) na sceni već neko vrijeme figurira kao provjereno ime, što baš i nije neobično ako u obzir uzmete da se ovim poslom u različitim aranžmanima predano bavi od svoje 13. godine, još otkada je prvi put zaronila u rokerski milje u lokalnoj koncertnoj dvorani čiji je vlasnik bio njezin otac i odlučila ostati pod vodom.

The Wytches – All Your Happy Life

The Wytches su se već sa svojim debitantskim albumom, “Annabel Dream Reader“ (2014.), etablirali kao jedan od zanimljivijih bendova garažne tj. psihodelične surf tj. mračnjačke provenijencije. Mračni surf rifovi, frenetične vokalne linije, angstom natopljeni tekstovi i nevjerojatna količina bijesa označili su ih kao jedne od boljih, mladih engleskih bendova.

Van Morrison – Keep Me Singing

Da nije objavio ništa poslije albuma Common One (uz Astral Weeks njegov glazbeno najambiciozniji projekt), Van Morrison ostao bi upamćen kao izvanserijski pjevač i prvoklasan autor – jedan od najboljih. Bilo je to početkom 1980-ih. Iako su se od tada nadalje briljantni albumi počeli prorjeđivati, svaki od njih sadržavao je barem nekoliko trenutaka koji su podsjećali s kakvim talentom imamo posla.

The Growlers – City Club

Kada prvi put čujete ime nekog benda na neki način odmah čujete i muziku kakvu pretpostavljate da sviraju. The Growlers. To može značiti (minimalno) tri stvari. Prvo, oni koji reže. Drugo, malena santa leda. Treće, posebna vrsta boce za pivo. Prva mogućnost znači da je u pitanju kakav garažni ili punk bend. Drugo nema pretjerano smisla. Treće opet ima smisla ako je u pitanju garažni ili punk bend.

Aaron Neville – Apache

Posljednji album legendarnog Aarona Nevilla ‘Apache’ otvara pjesma ‘Be Your Man’ – preko relativno dinamične ritmičke podloge, zategnute svirke studijskog benda i glasnih saksofonskih naleta, Neville onim jedinstvenim senzualnim tenorom, na račun kojeg je u prvom redu i izgradio antologijsku karijeru, govori njoj kako će joj stajati na raspolaganju i kada vremena budu postala teška.

O nama

Od 1996. godine časopis hifimedia profesionalno recenzira, testira i prikazuje audio i video proizvode s namjerom objektivnog informiranja i pomoći čitateljima u odluci o kupovini novih proizvoda. Dodatno, hifimedia kontinuirano objavljuje bogati glazbeni i filmski prilog sa širokim osvrtom na urbanu, jazz i klasičnu glazbu te najnovija filmska ostvarenja, članke iz područja filmske umjetnosti i recenzije DVD/Blu-ray izdanja.

Newsletter