Iako ga je dio kritike (valjda ne znajući što bi s njim) pohvalio poput svih ostalih, prošlogodišnje izdanje Wilca, iznenada objavljeni Star Wars, daleko je najslabija karika u opusu Jeffa Tweedyja – sa ili bez matičnog sastava. U retrospektivi, to…
Rock recenzije
Angel Olsen – My Woman
Američka kantautorica Angel Olsen počela je kao folkerica – glazbenu abecedu savladala je kao prateći vokal u bendu Willa Oldahama, svojevremeno (kasne 90-e/rane 00-te) izrazito precijenjene alt-folk-country ikone od koje, osim osnova, teško da je imalo puno toga za naučiti. No, Olsen je talentiranija od svog nekadašnjeg mentora i prije ili poslije ona je morala završiti u prvom planu.
Bubblegum – Gentle Hearts
Dobra je godina za regionalnu glazbenu scenu. Repetitorov “Gde ćeš?“ i “Tišina“ Sare Renar tek što nisu izašli, a već smo odslušali albume Valentina Boškovića, Moskau, Baden-Baden te singlove ovogodišnjih pobjednika Demofesta, Seine i njihovog drugara, Denisa Kataneca. Jedan od najproduktivnijih aktera, da ne kažem jedan od protagonista ove nove scene svakako je mladi Ivan Grobenski.
Leonard Cohen – You Want It Darker
Nakon nedavnog odlaska njegove muze, Norvežanke Marianne Ihlen kojoj je posvetio neke najbolje rane skladbe (“So Long Marianne, “Bird On the Wire“), Cohen je sve češće počeo govoriti i o vlastitom kraju. U posljednjem pismu upućenom Marianne, u kratkom ali dirljivom i poetičnom tekstu otvoreno najavljuje skoru vlastitu smrt: “Uskoro ću za tobom.“
Moskau – Live at Vintage Industrial Bar
Objaviti live album poprilično je ambiciozna stvar. Moskau možda postoji već šest godina, ali tek su se prošle godine počeli profilirati u ovo što jesu danas: glazbeno-performativni kolektiv koji zapravo više naginje karnevalu i čiji su zloslutni, bučni i odlično osmišljeni nastupi zaista impresivni. Iza sebe imaju četiri izdanja, četiri EP-a i dva LP-a; svakim izdanjem sve su ambiciozniji, sve ozbiljniji sastav.
Klinika Denisa Kataneca – Nikta Zorja
Ne znam postoji li izvođač koji se više suočavao s cinizmom i neshvaćanjem, ne onim verterovskim, Weltschmerzom natopljenim neshvaćanjem, već idiotskim i krajnje ignorantnim neshvaćanjem, od Denisa Kataneca. Možda Vlasta Popić koja se fenomenalnim albumom “Kvadrat” riješila moronskih etiketa Repetitor cover benda.
Repetitor – Gde ćeš
Repetitor je od samih početaka pratio glas kako će postati emblematski bend generacije Y. Bend nastaje krajem 2005. u Beogradu, a osnuju ga Boris Vlastelica, Ana-Marija Cupin i Milena Milutinović. Tek nakon nekoliko mjeseci proba (početkom 2006.) bilježe nekoliko zapaženijih nastupa.
Descendents – Hypercaffium Spazzinate
Descendents su vjerojatno bili prvi bend koji je svojim pjesmama odrednici ‘punk’ dodao prefiks ‘pop’ pa su tako nepovratno zadužili onu razmjerno poznatu gomilu sjajnih i užasnih bendova koja će kasnije posebno prirasti srcima adolescenata rođenim krajem osamdesetih i ranih devedesetih.
Leland Sundries – Music For Outcasts
Nick Loss-Eaton, predvodnik bruklinskog indie-rock/alt-country kvinteta Leland Sundries, izdanak je one tradicije njujorških singer/sogwritera koja se proteže od Loua Reeda i Davida Johansena preko Jeffreya Lewisa i Jesseja Mallina pa sve do tipova poput Andrewa Savagea.
Moskau – Gospel Machine
Kad su Moskau najavili “Gospel Machine“, album obrada američkih gospel i spiritualnih pjesama, internetski su portali pisali o naglom zaokretu benda po pitanju glazbenog izričaja. Iskreno ne vidim zašto je to doživljeno kao zaokret kad se njihov izričaj na glazbenom i pogotovo tekstualnom planu već neko vrijeme bazira na bluzu ili barem interpretaciji bluza.
