Pomalo mi je teško osvijestiti činjenicu da je prošlo gotovo sedam godina otkako sam u zagrebačkom KSET-u po prvi puta svjedočio nastupu genijalnih Thermalsa. Bio sam golobradi momak koji je oduševljeno skakao i prolijevao pivo po sebi i drugima dok je bend “prašio“ svoje jednostavne, nevjerojatno zarazne pop punk kompozicije koje je obilježavala fuzzy gitara i blago nazalni vokal Hutcha Harrisa koji je više deklarirao nego li je pjevao.
Rock recenzije
Waco Brothers – Going Down In History
Na izdanjima čikaške grupe Waco Brothers punk i country sustavno se križaju već punih dvadeset godina. I to ne samo formalno, već i tematski – ozbiljna, inteligentna političnost prvog s odmetničkim i melodramatičnim odnosom prema svijetu i životu drugog, otprilike prema principu, kako je to netko jednom prilikom zgodno napisao, “malo Casha, malo Clasha”.
Lucinda Williams – The Ghosts of Highway 20
Razmislite o ovome, samo na trenutak – Lucinda Williams albume objavljuje već gotovo puna četiri desetljeća. Glavni razlog zbog kojeg ova informacija danas nekome može djelovati neobično treba (vjerojatno) prije svega potražiti u dinamici kojom se razvijala prva polovina njezine kantautorske karijere.
Yuck – Stranger Things
Kada sam u proljeće 2014. odlučio posjetiti Barcelonu, još jednom sam predočio svoju opsesiju unutar koje putovanja redovito prekrojavam prema lokalnoj koncertnoj ponudi. Ako je pak na tom polju izrazito sušno razdoblje, onda se zadovoljim posjetama lokalnim stadionima; tek toliko da zadovoljim i svoju drugu životnu strast.
Ty Segall – Emotional Mugger
Petnaestak albuma (ne računajući EP-e i live izdanja), makar neki od njih bili kolaboracije, u manje od deset godina je pothvat gotovo pa titanskih proporcija, ali kad je Ty Segall u pitanju to nekako ispada kao nešto na što smo navikli pa razmaženo izjavimo kako je 2015. izdao samo jedan LP (drugi album benda Fuzz) i to samo ako izuzmemo reizdanje (s nekoliko novih pjesama) albuma obrada Marca Bolana tj. T.Rexa zvan “Ty Rex”.
Mavis Staples – Livin’ On A High Note
Kako uvijek, pa i u poznim danima karijere zadržati vitalnost i energiju? Jedan od mogućih – i to vrlo uvjerljivih odgovora – daje i novi album zaslužne dame svjetskog gospel-soula, Mavis Staples. “Livin’ On A High Note” školski je primjer ‘susreta na vrhu’ u kojemu sudjeluje vlasnica jednog od najsugestivnijih vokala u žanru i nekoliko renomiranih autorskih imena drugačijeg stilskog predznaka.
Frankie Cosmos – Next Thing
U ranom periodu između 2009. i 2012. godine, trenutno dvadesetdvogodišnja Njujorčanka Greta Kline pisala je i snimala kod kuće, a te je snimke objavljivala na svojoj Bandcamp stranici, obično pod imenom Ingrid Superstar. Nakon toga počinje objavljivati i nastupati pod imenom Frankie Cosmos pa je pod tim imenom 2014. godine objavila i svoj debitantski album naslova ‘Zentropy’.
Sheer Mag – III EP
Iako su tri EP-a (ukupno dvanaest pjesama) sve što su objavili otkako su se prije dvije godine oformili u Philadelphiji, Sheer Mag, uz bendove Downton Boys i Perfect Pussy, u posljednje su vrijeme dizali najviše prašine u suvremenim američkim punk krugovima – inače, riječ je o sceni na kojoj se baš u ovom trenutku događaju uistinu zanimljive i značajne stvari, i to dinamikom kakvom se trenutno ne može pohvaliti vjerojatno niti jedan drugi američki popularni glazbeni žanr (ili podžanr).
Punčke – Ništa nije kako se čini
Ne sjećam se točno koje je to godine bilo, ali sjećam se da je svirka bila u Spunku. Punčke i Žen su nastupale i moram priznati da su mi, zanemarimo li šlampavost i tremu, Punčke ostale u zaista dobrom sjećanju; imao sam osjećaj da će bend definitivno nešto od sebe napraviti.
DIIV – Is the Is Are
Zachary Cole Smith ili jednostavno Cole, kreativni motor iza benda DIIV, poprilično je antipatična ličnost. Od vizualnog identiteta (epitet hipsterskog nikako nije dovoljan), pompoznih izjava u intervjuima (konstantno isticanje kako je umjetnik, kako prezire turneje i izjava kako će DIIV…
