Romani Cormaca McCarthya vruća su roba u Hollywoodu odavno, i prije negoli su se braća Coen proslavila svojim precijenjenim filmom “Nema zemlje za starce”. Cesta je njegovo posljednje djelo iz 2006., nagrađeno Pulitzerovom nagradom za književnost i ekspresno preneseno na filmsko platno.
Priča nas vodi kroz post-apokaliptični svijet godinama nakon što ga je pogodila nespecificirana kataklizma koja je uništila većinu životinja i biljki, a sunčeva svjetlost je slaba. Preživjeli ljudi, organizirani uglavnom u opasne bande prisiljeni pretvoriti se u kanibale. U tom crnilu svijetle dva ljudska bića, otac i sin, koji i u tim strašnim uvjetima pokušavaju preživjeti a da se ne pretvore u životinje. Njihov je cilj u neprijateljskom okruženju i besperspektivnom svijetu održati ljudskost po svaku cijenu i dočepati se juga u nadi da je tamo barem toplije.
Teškom, mučnom, hermetički “zatvorenom” filmu s odličnom ulogom Vigga Mortensena po premijeri proricano je dosta nominacija za Oscara, no prilično nezasluženo nije dobio niti jednu, a barem je Mortensenova uloga morala dobiti priznanje u obliku nominacije. Ni na blagajnama nije ostvaren veliki promet, no to i nije film za svakoga, riječ je o djelu za probranu publiku.
“U ovom upečatljivom portretu Amerike kao zemlje koje nema ni za starce ni za mlade, Hillcoat kroz umjetničku ekspresiju Mortnesena i Smit-McPheea nosi vatru naše zajedničke humanosti i pušta da gori jarkim svjetlom i istinitošću”– Peter Travers, Rolling Stone