Alex Garland, scenarist obožavanih britanskih SF filmova “28 dana kasnije” (2002), “Sunce” (2003) i “Dredd” (2012) na filmsko platno donosi ženskog droida kao emotivnu i moralnu kušnju. Mladi programer Caleb veseli se što je upravo on, od svih zaposlenika, dobio priliku provesti nekoliko danas s glavnim direktorom svoje tvrtke.
No, ono što se čini kao poziv na neobavezno druženje, u stvari je početak eksperimenta u kojem će Caleb iskušati granice svoje ljudskosti nakon što upozna umjetno stvoreno biće u prelijepom ženskom tijelu. Caleba glumi irska senzacija Domhnall Gleeson, a zavodljivog androida ženskog roda pak švedska senzacija Alicia Vikander (Kraljevska afera).
“Ex Machina” je briljantno osmišljena. Autor koristi prostran ali ograničen prostor kako bi sukobio prirodu i znanost, rasulo i red. Tjeskobnoj atmosferi filma pridonosi i jeziva glazba Geoffa Barrowa i Bena Salisburyja. Gotovo savršen komorni proizvod s nevjerojatno dobro izvedenim vizualnim efektima, te fenomenalnom glumom Domhnalla Gleesona i Alicie Vikander. Oboje postižu autentičnu uvjerljivost kod gledanja.
Treći ključni faktor kvalitete ovog rada je sama priča koja podjednako potiče razmišljanje i emocije.
“Ex Machina” će bez obzira na relativno slab komercijalni uspjeh, te slabu medijsku praćenost, baš poput filma “Mjesec/Moon” Duncana Jonesa biti kultni SF klasik. Dok je “Her” (2013) Spikea Jonzea bio te ljubavna drama koja se samo poigrava s idejom emocija prema strojevima i kompleksnim softverima, “Ex Machina” jednostavnije ali puno studioznije ulazi u ovu sociološko tehnološku materiju. Pritom je interesantan i način na koji to čini.
Alegorijski premaz feminizma i ženske emancipacije ovom filmu daje poseban sjaj koji također potiče na razmišljanje o današnjem vremenu. “Ex Machina” pokazuje da su žene izašle iz zatočeništva uloge ‘dobre ženice’ i da su baš tu ulogu iskoristile kao oruđe za skidanje “okova”.
“Za obožavatelje distopijskih futurističkih šokova koji mogu gledati kroz osnovne manjkavosti, Garlandov debi prilično dobro funkcionira kao superioran šund SF.” – Stephen Dalton, Hollywood Reporter