Godinama je Frankie Castelluccio, nama poznatiji kao Frankie Valli, čekao svoju priliku kako bi zasjao s bendom Four Lovers, koji vodi njegov prijatelj, šarmer i fakin Tommy DeVito (Vincent Piazza).
Premda Frenakie ima glas anđela, a Tommy stav lika koji zna kako obraditi sistem i u dobrim je odnosima s mafiozama kao što je Gyp de Carlo (Christiopher Walken), tek će s dolaskom pianiste i tekstopisca Boba Gaudia (Erich Bergen) pronaći onaj zvuk koji je zaludio milijune djevojaka i mladića polovicom prošlog stoljeća. Konačno, tek će s dolaskom producenta Boba Crewea (Mike Doyle) postati grupa čije je ime neizbježno u današnjim analima glazbene povijesti – the Four Seasons.
Tada se počinju redati i hitovi kao što je “Sherry”, “Walk Like a Man” i “Can’t Take My Eyes off You”. Kroz vene mladića struji ponos Jerseyja, ali je njihov put do uspjeha popločen razočarenjima, slomovima i tajnama koje ovaj film, snimljen prema istoimenom mjuziklu, vadi na površinu.
Redatelj Clint Eastwood se, tako se barem čini, u ovom slučaju striktno pridržavao ranije postavljenog scenarija mjuzikla prema kojem je režirao film, budući da je spomenuti mjuzikl ustvari nastao prema onome što je o svom glazbenom usponu imao za reći Frankie Valli. Prvi dio filma, bez obzira na oduševljavajuće glazbene trenutke ne postiže ritam, koji dolazi tek s pojavom hitova po kojima pamtimo ovu grupu. Nakon što netko u filmu kaže da je sve što je tada postojalo, bilo bitno, bila je glazba, priča se prelama i publika tone zajedno s uspjehom grupe čiju biografiju prati.
Ovo je magičan film koji će znati cijeniti starija, ozbiljnija publika, zaljubljenici u glazbu općenito čiji ukus nije ograničen na trend, odnosno ono što je karakteristično isključivo za njihovo doba mladosti, već oni čije se uši nisu libile dublje istraživati korijene popularne glazbe. Doduše, ne valja podcjenjivati. Odjeke vremena s ovim filmom mogli bi prepoznati i oni koji nikad nisu čuli glazbu grupe Four Seasons, odnosno čuli su je ali ne znaju tko stoji iza magičnih melodija kao što su “Can’t Take My Eyes Off You” i “Big Girls Don’t Cry”.
“Zabavna mješavina onoga što se unutar žanra podrazumijeva i nečeg svježeg. Glazbeni brojevi su malo previše ispolirani zbog čega se gubi osjećaj otkrivanja. No, pjesme i njihove harmonije su evergeeni.” – David Edelstein, Vulture
