U još jednom intrigantnom djelu jednog od najvećih živućih filmaša Martina Scorsesea, pratimo dva policijska detektiva Teddya Danielsa (Leonardo DiCaprio) i Chucka Aulea (Mark Ruffalo) koji dolaze na otok Shutter i tamošnji zatvor-bolnicu za najteže kriminalce s psihičkim poremećaje. Povod je sumnja da osoblje bolnice provodi opasne eksperimente na zatvorenicima i ubija ih. Tako se barem na početku čini. Kasnije ne samo da posumnjamo u sve što smo mislili prije, nego nam polako postaje jasno da detektiv Daniels možda i nije onaj za kojeg se predstavlja. Dapače, više nismo sigurno što je stvarnost, a što projekcija njegovog mozga.
Otok Shutter je slojevit, složen i napet film, no najviše fascinira Scorseseova sposobnost da gledatelja uvuče u zlokobnu atmosferu, da predoči zlo i ludost, toliko da gledatelja zazebe oko srca. I radnja ga drži u neizvjesnosti do zadnjeg trenutka kad se mogu razumjeti svi detalji.
Scorsese je za predložak uzeo roman Dennisa Lehanea, čovjeka koji je prije napisao “Mystic River” i “Gone, Baby, Gone” po kojima su snimljeni izvanredni filmovi, i koji se nameće kao legitimni nasljednik Stephena Kinga. Otok Shutter, teški psihološki triler ima nešto kingovsko u sebi, kao što u Scorseseovom filmu ima nešto od Carpenterove retorike.
Upečatljivo djelo u kojem su neki kritičari prepoznali uzvišeno mračnu atmosferu i pretvaranje brutalnosti u ljepotu. Dio kritičara ga nije uspio probaviti, nazivajući ga praznom gotikom, dosadnijom filmskom verzijom Edgara Allana Poea.
“Čak i kad postaje jasno da se Scorsese poslužio trikom da nas zavede na krivi zaključak i dopustio nam da toga budemo svjesni, izveo je to prekrasno, s elegancijom.” – Todd McCarthy, Variety
