Još jedna urnebesna komedija Adama Sandlera. Ovaj put u ulozi izraelskog specijalca koji žudi postati frizer u New Yorku
Columbia Pictures/Blitz film i video, 2008., 117. min.
Redatelj: Dennis Dugan
Uloge: Adam Sandler, John Turturro, Emmanuelle Chriqui, Nick Swardson, Rob Schneider
Ocjena: 6/10
Šala na nacionalnoj osnovi uvijek će biti krivo shvaćena, kao izraz netrpeljivosti i neciviliziranosti. Osim u jednom slučaju; ako se šalite s vlastitom nacijom.
Ali onda će vam to zamjeriti «jastrebovi» u vlastitom jatu. Kako se to radi već nam je mnogo puta pokazao Sacha Baron Cohen alias Borat, alias Ali G, sad se u sličnu stvar upustio i američki komičar odgajan u židovskom duhu, Adam Sandler.
U svakom slučaju, ljudima u izraelskom ministarstvu obrane i tajnim službama «Zohan je zakon» neće baš biti smiješan. Zohan Dvir (Adam Sandler) slavni je izraelski komandos antiterorističkih postrojbi koji se bori protiv vječitih neprijatelja Arapa. No unatoč uspješnosti i predanosti, njegov san nije sveta borba za obranu Izraela. On želi postati slavni frizer. Zna da sukobi neće prestati i očajan navečer plače nad knjigom frizura Paula Mitchela. Ipak odlučuje nešto poduzeti, u sukobu sa svojim najvećim neprijateljem teroristom Fantomom (John Torturro) lažira vlastitu smrt, sakrije se u prtljažni kontejner s dva psa, Scrappyem i Cocom, uspijeva prokrijumčariti samog sebe u New York i pod novim identitetom Scrappy Coco pokušava graditi novu karijeru. Kod idola Paula Mitchela grubo je odbijen pa je na kraju prisiljen primiti posao u četvrti gdje žive Palestinci. Fantom to doznaje i odmah kreće razračunati se jednom za svagda sa Zohanom. Iako je dočekan s oprečnim ocjenama, svuda se ističe Sandlerova predanost i uvjerljivost (mjesecima je prolazio vojnu obuku i izučavao frizerski zanat), kao i gegovi smješteni u okruženje gdje u stvarnosti ima malo čega osim krvi i suza.
«Sandler se toliko trudi biti smiješan u ovom filmu, toliko besramno da je slomio moj otpor. Kao Jerry Lewis izvan kontrole, napravit će sve, i radi sve samo da natjera publiku na smijeh.» – Roger Ebert, Chicago Sun-Times
