Robina Hooda ekranizirali su Talijani, pa čak i Rusi. Bio je tema SF filmova, mjuzikla, crtanih filmova, parodija i komedija. Novu slavu garantira mu naturalistička filmska verzija Ridleya Scotta, eksplozivni filmski spektakl u kojem se spaja najbolje iz „Gladijatora“ i „Hrabrog srca“
Piše: Tihomir Ivka
Od 1908. godine kad je u nijemom filmu po prvi put ekranizirana legenda o slavnom junaku što otima bogatima da bi dao siromašnima, Robin Hood je na filmu i televizijskim serijama tematiziran desetine puta. Na neki način, 20. stoljeće je pomoću novih tehnoloških dostignuća samo učestalije nastavilo nadograđivati tradiciju koja se gajila prvo kroz srednjovjekovne priče pa preko zapisanih balada, kraćih priča i romana kroz stoljeća, rasplamsavajući maštu generacija sve do danas. S obzirom da je legenda o Robinu Hoodu prepričavana od uha do uha, s koljena na koljeno, tumačena na mnoge načine, kroz vrijeme i percepcija tog junaka je bitno mijenjana.
U počecima bio je opisivan i kao okrutni pljačkaš, pa je pojam „Robin Hood“ korišten i u britanskom parlamentu kao sinonim za kriminalca, u kasnijim stoljećima kroz prozu i poeziju, postao je plemić kojem je dobrobit njegove zemlje na prvom mjestu, da bi u modernijim pisanim varijantama 19. stoljeća zadobio status borca za pravdu, socijalno osjetljivog patriota koji se bori za običnog čovjeka.
Tu klišeiziranu sliku o Robinu Hoodu svijet 20. stoljeća je najviše utvrdio kroz klasik „Pustolovine Robina Hooda“ (The Adventures of Robin Hood) iz 1938. godine. U to je doba Hollywoodom zavladao trend scenografski raskošnih, bogato kostimiranih filmova radnjom smještenih u Europu, u srednji vijek, gdje je akcijsku komponentu zadovoljavalo mačevanje glavnih aktera, a iz pozadine političko-vojnih sukoba virile su romanse u kojima su drski, neodoljivi pozitivci preotimali bajne djeve iz ruku zlih velmoža.
Podžanr se nazivao „swashbuckler film“, a „Pustolovine“ su bile jedan od njegovih oglednih primjera i vrhunaca. Iz današnje perspektive nevin i naivno romantičan, film s ulogom života Errola Flynna je ipak opravdana referenca za svaki novi pokušaj oživljavanja duha Robina Hooda.
A među desetinama manje ili više uspješnih filmskih verzija koje su se držale klasične osovine legende o Robinu Hoodu, pojavila se i gomila vrlo neobičnih, otkačenih verzija. Krenulo je s liberalnijim šezdesetima, 1964. su proslavljeni Rat Pack članovi Frank Sinatra, Dean Martin i Sammy Davis Jr. uz pomoć još jednog velikog pjevača-glumca Binga Crosbya oživjeli legendu kroz mjuzikl „Robin and the 7 Hoods“, ali smještenu u sasvim drugo okruženje; prijestolnicu gangstera Chicago tridesetih godina prošlog stoljeća. Tri godine kasnije pojavila se kanadska crtana serija „Rocket Robin Hood“ gdje su događaji iz srednjeg vijeka preseljeni u svemir na planet Sherwood u 3000. godinu.
To što su Talijani snimili svoju verziju 1970. (L’Arciere di Sherwood) i nije neko čudo, s obzirom da su u to vrijeme štancali vrlo uspješno „špageti“ verzije westerna i ratnih filmova, no u dva navrata legendu o Robinu Hoodu ekranizirali su i Rusi, „Streli Robin Guda“ (!?) iz 1976. i „Ballada O Doblestnom Rytsare Ayvengo“ iz 1983. To mora da je bio izazov jer lokacije za dočaravanje srednjevjekovne Engleske u Sovjetskom Savezu zasigurno nije bilo lako naći. S odobrenjem priče s „trulog“ Zapada vjerojatno nije bilo previše problema kod cenzora; parola „uzimao bogatima da bi dao siromašnima“ se sasvim dobro uklapala u marksističku filozofiju i bit boljševičke revolucije.
Bilo bi čudno da se Monty Pythnoni nisu parodijom očešali o Robin Hooda kao što su to čini s mnogim mitovima i legendama zapadne civilizacije. U jednoj od epizoda svog „letećeg cirkusa“ predstavili su svoju verziju junaka Sherwoodske šume Dennisa Moorea koji krade cvijeće bogatima i daje siromašnima. Pythonovac Terry Gilliam će kasnije 1985. godine snimiti „Time Bandits“, svojevrsnu varijaciju na temu „povratka u budućnost“, gdje će u putovanju kroz vrijeme jedan od likova biti upravo Robin Hood. I slavni Mel Brooks nije odolio da malo nasmije ljude na ovu temu, u svom pretposljednjem režiserskom pokušaju 1993. godine snimio je „Robin Hood: Muškarci u tajicama“ i izveo šašavu parodiju na klasik iz 1938. godine, punu neobaveznog humora i gegova kakve smo zaboravili još s Jerryem Lewisom.
Za Disneya ovakve su priče kao izmišljene i eksploatirao ih je dva puta. Zanimljivo, prvo nije bio crtani film već igrani akcijski spektakl „The Story of Robin Hood and His Merrie Men“ iz 1952., dok je drugi pokušaj bio uspješni crtani film „Robin Hood“ iz 1973.
U njemu je legenda tretirana kao basna, Robin Hood i njegova Maid Marian su lisice, a i svi drugi likovi dobili su životinjske inkarnacije. U to doba s 9,5 milijuna zarade na blagajnama, ovo je bio najuspješniji Disneyev film.
Na temu Robina Hooda snimane su tematske epizode Toma i Jerrya, Zekoslava Mrkve i Garfielda, našao je svoje mjesto i u „Ulici Sesame“, iskorišten je za parodiju u „Crnoj guji“, priča o njemu upotrijebljena je čak i u jednoj epizodi Star Treka.
S obzirom da su u novom mileniju snimljena tek tri slabo zapažena TV filma i BBC serija, činilo se da se poslije stoljeća prepričavanja i nadograđivanja više nema što reći. Jedan od najvećih živućih filmskih redatelja ne misli tako. Pronašao je novu inspiraciju u Robin Hoodu, baš zato što priče o njemu svi vole, a one, kako kaže, nikad nisu do kraja eksploatirane. „Volio sam te priče kao klinac. Snimljene su desetine filmova na tu temu, ali izuzev onog s Flynom, Bog ga blagoslovio na tome, nije bilo mnogo osobito dobrih“ – ističe Ridley Scott u posljednjim intervjuima. Kad se pogleda na sve te desetine filmova i TV serija, nijedna nije pokušala odgonetnuti tko je bio Robin Hooda davno prije negoli se vratio iz križarskih ratova i odmetnuo u Sherwoodske šume i što ga je formiralo da brani slabe, bori se za pravdu i slobodu. Upravo tu stranu priče ispituje njegova verzija Robin Hooda. I pruža mnogo, mnogo eksplozivne akcije. Kad se svjetla u kinu ugase gledatelj može očekivati sirove scene bitki kakve smo vidjeli u najvećem Scottovom hitu „Gladijator“, možemo ih čak usporediti – s obzirom da ima scena masovnog napada s mora i iskrcavanja na obalu – sa brutalnošću kadrova sa Omaha plaže iz „Spašavanja vojnika Ryana“. Mnogi će se sjetiti i nenadmašnog naturalizma Gibsonovog „Hrabrog srca“. Nemojte ni pomisliti na zadnji veliki hit na ovu temu, „Princ lopova“ s Kevinom Costnerom, jer nova verzija jest spektakl, ali nema u sebi ni mrvicu iritantne sladunjavosti. A ni prigodni srceparajući soundtrack hitić tipa "(Everything I Do) I Do It for You" Bryana Adamsa.
Novi Robin Hood nije revizionistički, iako je teško reći što je revizionizam u slučaju čovjeka za kojeg nije točno utvrđeno je li uopće postojao. Scott kaže kako se držao povijesnih činjenica i na osnovu njih „modelirao“ osobu koja je stvarno mogla postojati u tom vremenu. „Robin Hood je baziran na jednostavnoj ideji uvođenja pravde tamo gdje pravde nema“ – kaže Scott.
Scott je ponovno angažirao svog omiljenog glumca Russella Crowea i dok mu je za prošlu suradnju u „Tijelu od laži“ trebao tusti CIA agent, ovaj put ga je trebalo pretvoriti u fizički super spremnog vojnika. Producenti su u tom smislu angažirali kondicijskog trenera s NBA iskustvom i poslali ga Croweu u Australiju, a i on sam je četiri mjeseca vježbao gađanje s lukom i strijelom kako bi što vjernije odigrao legendarnog junaka. Udovicu Lady Marian za čiju se ruku bori, glumi oskarovka Cate
Blanchett, od većih glumačkih imena tu su još John Hurt i Max von Sydow. Nezaobilaznog Malog Johna glumi kanadska zvijezda u usponu Kevin Durand.
Robin Hood će kao jedan od najdugovječnijih junaka i u 21. stoljeću biti velika priča i oduzimati dah novoj generaciji. A možda cijela stvar neće biti jednokratna, ako Scottovu verziju publika dobro prihvati. Stari lisac Ridley Scott to niti ne skriva, s ovim naslovom nije krenuo u lov na Oskare nego na publiku. S obzirom da nas ovaj put vodi u svijet Robina Hooda prije negoli je postao odmetnik i priču završava prije svih onih klimaksa kojih se sjećamo iz starih avantura s Errolom Flynnom, možemo se nadati nastavcima. Robin Hood franšiza? Zašto da ne?
Najbolje ekranizacije legende o Robinu Hoodu:
Douglas Fairbanks in Robin Hood (1922.), redatelj: Allan Dwan
The Adventures of Robin Hood (1938.), r: Michael Curtiz, William Keighley
The Story of Robin Hood and His Merrie Me (1952.), r: Ken Annakin
Ivanhoe (1952.), r: Richard Thorpe
Robin and the 7 Hoods (1964.), r: Gordon Douglas
Robin Hood (1973.), r: Wolfgang Reitherman
Robin and Marian (1976.), r: Richard Lester
Robin Hood (1991.), r: John Irvin
Robin Hood (2010.), r: Ridley Scott