Turn Ons
G&D/Fat Possum
{etRating 3.5}
Od svega što se guralo u široku ladicu brit-popa Supergrass su bili po svom svjetonazoru najrokerskija družina; nekako je u skladu s tom činjenicom i logično da bi jedan njihov album s obradama općih mjesta rock kulture ispao dobar, onako, s pola snage. I da bi ga oni prvi (i jedini) iz cijele te priče mogli snimiti. I jesu, zapravo pola Supergrass ekipe, pjevač-gitarist Gaz Coombes i bubnjar-pjevač Danny Goffey, u projektu pod imenom drugog Zappinog albuma.
Zappinih stvari, doduše, nema, ali ima pregršt finih bisera i duhovitih viđenja slavnih originala. U red očitih idu s više „mišića“ izvedena „The Crystal Ship“ Doorsa, ne puno pomaknuta, ali sočnija verzija „Love Is The Drug“ Roxy Musica, te Bowieva „Queen Bitch“ kao punokrvni hit s još masnijim rifom od Ronsonovog klasika. Post punkerska „Damaged Goods“ osvježena je akustičnom gitarom, melodioznijim pjevanjem i gotovo identičnom žestinom ritam sekcije kao što su to nekad radili Gang Of Four. „Lovecats“ grupe Cure dobila je živahniji ritam vrlo sličan frenetičnom uvodu u „Lust For Life“ Iggya Popa. U red neprepoznatljivih ide obrada Beastie Boysa crossover hita „(You Gotta) Fight For Your Right (To Party)“; onako svedena na akustičnu gitaru jedina je ispod visoke razine adrenalina koje izazivaju druge izvedbe. Kao da su je dohvatili Simon&Garfunkel na loš dan. Ostatak je zabavan, Goffeyevo frenetično bubnjanje s dosta prijelaza i Coombesova odvrnuta gitara daju pjesmama pompoznu aromu glam-rocka. Psihodelična „Bike“ Pink Floyda lijep je ogledni primjer; Hot Rats su je kao i većinu drugih preuredili da zvuče kao Marc Bolan i T-Rexi sedamdesetih godina.
Tihomir Ivka
