Polako, ali sigurno INmusic festival, od ove godine pod generalnim pokroviteljstvom T-mobilea, izrasta u jedan od najrespektabilinijih europskih ljetnih rock festivala. Tome svjedoči i podatak da je ugledni i ozbiljni londonski The Times INmusic festival već drugu godinu za redom stavio na svoju listu najboljih europskih glazbenih festivala, uz bok već legendarnim višednevnim rock feštama kao što su Pink Pop u Nizozemskoj, Roskilde u Danskoj ili srpski Exit. Prošla tri INmusic festivala bila su dobra, s nizom izvođača koji su po prvi put u Hrvatskoj do provjerenih zvijezda, ali je program često popunjavan domaćim imenima koje imamo prilike gledati svaka tri mjeseca u Zagrebu, i(li) stranim bendovima čiji su zeniti karijere daleko iza nas, kao što je bio slučaj sa Stereo MC’s ili Prodigy prošle godine. Do odlaska ovog teksta u obradu, od domaćih imena najavljeni su samo pulske punk legende KUD Idijoti, ostatak rostera je zasad kud i kamo kraći nego prošlih godina, ali popunjen s, u prosjeku, relevantnijim i aktualnijim zvijezdama. No, prema najavama organizatora, na sveukupno pet pozornica na kraju će nastupiti preko četrdeset izvođača, no sva imena će se odavati na kapaljku sve do samog početka festivala iz marketinških razloga. Još je jedna stvar primjetna u koncepciji – ove godine imamo daleko najširu ponudu heavy metala pa će ove godine u publici biti mnogo više dugokosih tipova i onih koji se tako osjećaju nego ranije.
Prostor na Jarunu pokazao se dosad kao idealna lokacija. Mjesta za parkiranja ima napretek, Jarun je blizu tramvajskih i autobusnih linija, a dovoljno daleko da ne može smetati baš nikome. Organizator je i ove godine osigurao besplatan prostor za kampere kojima će biti omogućeno da donose svoju hranu i piće, a cjelodnevna ugostiteljska ponuda je na usluzi. Najsretnijih i najbržih sto neće trebati ni šator, partner festivala Tuborg Green osigurat će za tu priliku sto šatora za dvije osobe. Organizator je uz podršku novog glavnog sponzora najavio da će biti više osvježenja u koncepciji festivala u odnosu na prošle godine. O čemu je točno riječ, do zaključenja broja nismo saznali, no nismo niti trebali. I s ovih dosad najavljenih 18 imena T-mobile INmusic festival je najveći i najvažniji glazbeni festival u Hrvatskoj ikad, složen po metodi «za svakog ponešto».
Kraftwerk
U delikatnoj situaciji biranja najvećeg imena na T-mobile INmusic festivalu, prst ipak završava na ovim kumovima elektronske glazbe. Kraftwerk su daleko najstariji ovogodišnji izvođači, ali još uvijek i daleko najintrigantniji. Bend su osnovali u Düsseldorfu daleko 1970. godine Florian Schneider i Ralf Hutter, studenti s glazbenim iskustvom na njemačkoj eksperimentalnoj sceni koja se u Engleskoj opisivala kao «krautrock». Minimalistički ritmovi, nekoliko riječi koje se ponavljaju kroz vocoder, catchy melodija, sve izvedeno striktno na elektronskim uređajima – to bi bio banalni opis glazbe Kraftwerka koju je teško opisati ispravnim riječima. Da nije bilo turneje i kasnijeg CD-a/DVD-a iz 2005., na ovom bi mjestu govorili da su Kraftwerk tek u pohodu na naplaćivanje stare slave. No, živi album Minimum/Maximum sad već ostarjelih Nijemaca zvuči savršeno; skoro pa artikuliranije i smjelije od studijskih snimki. A s pomno osmišljenim video efektima na DVD-u izgleda još bolje. Ne treba sumnjati da će i u Zagrebu pokazati punu formu. Inače, Kraftwerk u principu nastupaju uživo vrlo sporadično, pa na ovaj debi nakon 40 godina postojanja pred zagrebačkom publikom treba shvatiti kao čast i jedinstvenu priliku da ih se pogleda uživo.
Poslušati prije koncerta:
Autobahn (Vertigo), 1974.
Trans-Europe Express (EMI), 1977.
Man-Machine (EMI), 1978.
Minimum/Maximum (EMI), 2005.
Moby
U kategoriji plesne glazbe njujorškom DJ-u i multinstrumentalistu teško je pronaći ravna po uspjehu. Prodao je preko 16 milijuna CD-ova, od toga samo Play u 10 milijuna. Daljnji rođak pisca Hermana Melvillea, autora «Moby Dicka», mijenjao se od početka bavljenja glazbom radikalno: počeo je s punk bendovima, da bi početkom 90-ih postao jedan od najžešćih techno inovatora, iz tog doba ostao je upamćen singl «Go» s inkorporiranom temom iz Twin Peaksa i "I Feel It"/"Thousand" singl iz 1993. koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najbrži singl ikad s 1.015 bpm-a. Moby je lutao tražeći svoj unikatni stil i 1998. napokon pogodio s Play. Svijet su oduševili uglavnom sanjivi plesni ritmovi umiksani s blues crnačkim glasovima koje je snimio Alan Lomax, sakupljač američke glazbene ostavštine tamo još tridesetih i četrdesetih godina. Album je doživio nevjerojatan uspjeh širom svijeta, pojačan i činjenicom da je Moby dopuštao da se njegova glazba koristi u reklamnim kampanjama pa su hitovi «Honey», «Find My Baby» «Why Does My Heart Feel So Bad», «Natural Blues» bili sveprisutni. Play je ostao najveći uspjeh njegove karijere, no do danas Moby je ostao u prvoj ligi predstavnika plesne glazbe. U Hrvatskoj nastupa po prvi put i bit će puno ekskluzive u tom nastupu jer 30. lipnja izlazi njegov novi album pa treba očekivati dosta pjesama koje će biti premijerno izvedene.
Preslušati prije koncerta:
Play (Mute/Dallas) 1999.
18 (Mute/Dallas), 2002.
Franz Ferdinand
Škotski nadvojvode art rocka prije dvije godine napunili su Šalatu i svojim neposrednim pristupom osvojili hrvatsku publiku. Ekipa iz Glasgowa je možda i najreprezentativniji primjer redefiniranja engleskog post-punk zvuka. Ozbiljni skoro kao Gang Of Four, ali toliko groovie da na njihov ritam noge same kreću. Uostalom i sami kažu da im je cilj napraviti glazbu na koju djevojke mogu plesati. Uspjeli su u potpunosti, a da nisu izgubili reputaciju vrlo inteligentnog i autorski «teškog» benda. U Zagreb su prvi put došli dvije godine po izlasku drugog albuma, drugo gostovanje će ipak biti osvježenje jer Franz Ferdinand upravo po svijetu promoviraju svoj treći album koji lagano odstupa od stare retorike. Ima više elektronike, ali pjesme nisu ništa manje zarazne od recimo «Take Me Out» ili «Do You Want To».
Preslušati prije koncerta:
Franz Ferdinand (Domino/D. Bear), 2004.
You Could Have It So Much Better (Domino/D. Bear), 2005.
Tonight: Franz Ferdinand (Domino/D. Bear), 2009.
Yeah Yeah Yeahs
Predvodnici indie rock zbivanja u New Yorku od instrumenata uglavnom koriste samo gitaru i bubanj, što nimalo ne umanjuje njihovu energiju. Po vokaciji tipičan indie bend koji nije izmislio ništa radikalno novo, ali na sceni uvijek deficitarnoj u jakim ženskm ličnostima, YYY strše pout jarbola. Karen O je možda i najzanimljiviji ženski frontman današnje glazbe, izuzetno snažnog i specifičnog glasa, s unikatnom pojavnošću, stilom i kretanjem na pozornici. Imaju tri albuma iza sebe, zadnji It’s Blitz je tek izašao. Albumi su im prilično različiti, ako se izuzme ta snažna indie nit poveznica, ali vezuje ih jedno: sva tri su doživjela hvalospjeve kritike i sa svakim albumom vojska njihovih fanova je sve veća. Isplati se provjeriti.
Preslušati prije koncerta:
Fever To Tell (Interscope), 2003.
Show Your Bones (Interscope), 2006.
It’s Blitz (Interscope), 2009.
N. E. R. D.
Američki trio branit će «boje» hip-hopa na ovogodišnjem INmusic festivalu. Predvodi ih Pharell Williams, možda i poznatiji kao producent tima Neptunes nego izvođač. Kreirali su zvuk Kelis, Madonne i Britney Spears u jednom stadiju karijere, radili s Jay-Z-em, Snoopom, Justinom Timberlakeom…Izdali su tri albuma i iako kao producenti guraju zvuk sintesajzera u prvi plan, kao bend njeguju više organsku glazbu, što uživo zahtijeva klasične instrumente i klasični bend. Slažu funk, rock, rap, R&b i pop u zanimljivu i zapaljivu smjesu. U svakom slučaju, neće se dogoditi da na koncertu nastupe s dva mikrofona i jednim gramofonom iza. Uz Rootse jedan od najzanimljivijih hip hop bendova uživo, barem što se prve lige tiče.
Preslušati prije koncerta:
In Search Of…(EMI), 2002.
Fly Or Die (Virgin), 2004.
Lilly Allen
Jedna od najaktualnijih svjetskih pop zvijezda pristiže iz Engleske; kćer poznatog engleskog glumca Keitha Allena napravila je malu revoluciju svojim prvim albumom i velim hitovima «Smile» i «LDN» u kojima je izmiješala pop senzibilitet sa modernim ska/reggae tonovima. Hvaljena u tisku i obožavana od publike Allen je brzo došla u središte pozornosti, koju je uspjela održati i ovim ovogodišnjim albumom. S njega skinuti prvi singl «The Fear» je bio veliki hit, a drugi «It’s Not Fair» koji spaja elektro pop i country već je pokorio radijski eter. Lilly Allen je zvijezda trenutka, i sigurno će na Jarun povući teenagersku publiku.
Preslušati prije koncerta:
Alright, Still (EMI), 2006.
It’s Not Me, It’s You (Parlophone), 2009.
Heavy metal Tuborg Green stage:
Ove godine bit će više heavy metala nego ikad na INmusic festivalu. Roster predvode trash metal legende, jedan od najvećih metal bendova uopće, Anthrax. Dimmu Borgir dolaze iz Norveške po prvi put, riječ je o bendu koji se od početka devedesetih polako uspinjao prema vrhu i danas slove kao jedan od najpopularnijih bendova u podžanru black metala. Hate
breed su Amerikanci malo žanrovski odmaknuti od ostatka bendova s Tuborg Green stagea, prije svega će zadovoljiti poklonike hardcore/metal glazbe. Koliko su dobri uživo govori i činjenica da je prošlogodišnji «Live Dominance» zasjeo na prvo mjesto Billboard liste glazbenih DVD izdanja. Poklonici heavy metala moći će uživati i u glazbi manje razvikanih Nizozemaca God Dethroned i Talijana Fleshgod Apocalypse.
Za glazbene sladokusce
Editors i Art Brut dolaze iz Engleske i moglo bi ih se olako strpati u isti koš s Franz Ferdinand, no i jedni i drugi se snažnije vežu na post-punk doba i manje mare za komercijalizaciju. Editors vuku ka Joy Division i Echo&The Bunnymen zvuku dok se Art Brut čvrstim rifovima i reskim bas linijama oslanjaju na bendove p
oput Wire i Gang Of Four. Novi album Art Brut Vs. Satan u produkciji Frank Blacka iz Pixies doživio je opće panegirike kritike. Sa Sergentom Garciom će biti zabavno; ovaj Francuz miješa karipske ritmove s rock glazbom i čini to energičnije negoli njegov bliski parnjak Manu Chao. S Rokia Traore, afričkom divom iz Malija, nastavlja se tradicija INmusic festivala da ugošćuje barem jednog top World music izvođača. Ono što su prošle godine na stageu radija 101 bili Dreadzone, ove će godine biti Adrian Sherwood. Izdavač, producent, DJ, glazbenik, ovaj je čovjek već desetljećima zaštitno lice dub-reggae scene u Velikoj Britaniji. S njim ovom prilikom dolaze vokalisti Ghetto Priest (ex Asian Dub Foundation) i Brother Culture. Richard Dorfmeister ponajviše se proslavio kao polovica remixerskog para Kruder&Dorfmeister sa specifičnim izričajem u križanju duba, ambijentalne glazbe, chill-out zvuka, housea i koječega još. I on nastupa na stageu radija 101. Na kraju, KUD Idijote ne treba posebno predstavljati; istarski punkeri legende su domaće scene i već ih duže vrijeme nismo imali prilike vidjeti na kontinentu.
