Antun Tomislav Šaban
Swing Analysis
(Fonart, Aquarius Records 2015)
Ovaj album donosi tek dio stvaralaštva Antuna Tomislava Šabana, i to samo dio onog koji se odnosi na orkestralni jazz. Njegova su djela izvodili ugledni domaći i strani solisti, ansambli i orkestri, često Big Band RTV Slovenija, no posebno mjesto među njima zauzima Big band HRT-a, današnji Jazz orkestar HRT-a, koji je i u ovom izboru najzastupljeniji.
On nije samo obogaćivao repertoar tog orkestra; pomagao mu je i tako što je dirigirao mnogim izvedbama, te ga je spajao s uglednim svjetskim glazbenicima kao što su Jon Faddis, Ignacio Berroa ili Duško Gojković što je doprinijelo ugledu Orkestra, ali i stjecanju dragocjenog iskustva.
Skladbom “Blues for Thad” nedvosmisleno poručuje koliko poštuje tradiciju bigband jazza i rad američkog trubača, skladatelja i vođe orkestra Thada Jonesa koji je niz godina proveo u Europi gdje se njegova glazba mijenjala i poprimala nove smjernice.
No, nakon što se upoznao s cjelokupnom tradicijom big band glazbe, Šaban je odlučio krenuti putem koji su zacrtali glazbenici koji su pojam big band glazbe zamijenili pojmom orkestralni jazz. Naime, iako u nekim skladbama dokazuje da itekako dobro vlada tradicionalnim stilom, njegov autorski rad ne zasniva se na swingu, bluesu i drugim kanonima bigband jazza. On ga ostvaruje pod utjecajima europskog glazbenog nasljeđa, onog koji mu je postao blizak kroz snimke koje je slušao još u doba odrastanja, ali i onog koji je usvojio tijekom školovanja u Zagrebu, Beču i Miamiju. Neizmjerno je iskustvo koje je stekao u Beču gdje je još kao mladac, ne samo dobro upoznao kretanja na europskoj suvremenoj jazz sceni, nego je bio izravno involviran u djelovanje orkestara kao autor i promotor.
Antun Tomislav Šaban; snimio Davor Hrvoj
Latino glazba je uvijek bila zamka za glazbenike koji ne dolaze iz južnoameričkih podneblja, no Šaban je uspio proniknuti u suštinu te glazbe svirajući i družeći se s glazbenicima iz Južne Amerike i s Kariba na sveučilištu u Miamiju. Kako ćete prepoznati da sastav koji svira neku od inačica latino glazbe nije autentičan, da venama članova tog sastava ne teče latinoamerička krv? Prepoznat ćete to po kretnjama (plesu) tijekom svirke. Navodim to kao primjer iako u ovom slučaju to ne možemo vidjeti, ali i te kako možemo, primjerice u Šabanovoj skladbi “Maestral”, osjetiti toliko stvarno kao da gledamo izvođače u sviračkom i plesnom zanosu. Njegov će vas latino, iako se radi o suvremenoj inačici te glazbe, pokrenuti, zaljuljati, izmamiti iz vas plesni pokret za koji niste ni znali da ga možete izvesti.
Njegova je skladateljska i aranžerska vještina neupitna, ali, govorimo li o umjetničkim dosezima, potrebno je nešto više. Važnije je ono što se skriva iza toga, a u ovoj glazbu svakim ponovnim preslušavanjem pronalazimo te skrivene detalje, one koji glazbu čine intrigantnom, koji joj daju poseban karakter, koji otkrivaju osobnost autora, zbog kojih je njegovo stvaralaštvo prepoznatljivo, zbog kojih ostaje za vječnost. Njegove su skladbe pisane u glazbenoj formi “ATŠ”.
Stavljamo li ovu glazbu u kontekst hrvatskog stvaralaštva na polju orkestralnog jazza, morali bismo ju uspoređivati s djelima tek nekolicine autora, primjerice Miljenka Prohaske, a to ne može ponuditi realnu sliku. Zato je bolje da se orijentiramo na pozicioniranje Šabanove glazbe u svjetskim okvirima, a dovoljno je spomenuti samo nagradu koju je dobio za naslovnu skladbu albuma, a što su izglasali legendarni američki glazbenici, ugledni instrumentalisti, aranžeri i vođe jazz orkestra, neprikosnoveni autoriteti za ovu vrstu glazbe: Bob Brookmeyer, Herb Pomeroy i Bill Holman. Koliko se hrvatskih jazz glazbenika – osim toga Šaban nije samo jazz autor – može pohvaliti takvim priznanjem!?
Osim što ju izvode strani glazbenici, njegova glazba je time nepovratno uvrštena na svjetsku glazbenu scenu.
