Giovanni Guidi
Avec le temps
(ECM Records, 2019.)
Svoj novi album talijanski je pijanist Giovanni Guidi snimio s međunarodnom postavom, uz talijanskog saksofonista Francesca Bearzattija i gitarista Roberta Cecchetta te američkog kontrabasista Thomasa Morgana i portugalskog bubnjara Joaoa Loboa, kvintetom koji je prvotno nastupao pod imenom Giovanni Guidi Inferno.
Zapravo radi se o njegovom dugogodišnjem triju s Morganom i Loboom, s kojima je još 2013. snimio album “City of Broken Dreams”, a 2015 “This Is the Day”. Na ovom albumu, “Avec le temps”, tek je dvije izvedbe ostvario u toj trio formaciji, a ostalih šest u spomenutom kvintetu. Uz zbir raznolikih iskustava, glazbenici na “Avec le temps” donose izvedbe uglavnom Guidijevih skladbi ili onih koje su osmisli svi članovi u zajedničkim improvizacijama. Jedina iz pera nekog drugog autora naslovna je skladba albuma, koju je napisao kontroverzni monaški pjesnik, skladatelj i performer Leoa Ferrea. No u izvedbi spomenutog trija ova šansona dobiva posve drukčiji karakter. Prilagodio ju je svojem načinu glazbenog razmišljanja i uskladio sa svojim skladateljskim načelima.
Naime, Guidijevo je poimanje glazbe blisko onom trubača Tomasza Stanka, bliže nego, primjerice glazbenom razmišljanju trubača Enrica Rave s kojim je počeo svirati kao sedamnaestogodišnjak, za ECM snimio albume “Tribe”, “Rava On The Dance Floor” i “Roma” i s kojim je 23. veljače 2010. nastupio u Maloj dvorani Lisinski u Jazz.hr ciklusu HDS-a, kad je Rava bio aktualni dobitnik Europske jazz nagrade. Očituje se to i u skladbi “Tomasz” koju je Guidi posvetio ovom poljskom jazz glazbeniku, a kojom zaključuju album. Svojevrsni je to jazz-noir, lirična glazba vrlo sporog tempa, kontemplativna, ambijentalna.
Ipak, ponekad njihove izvedbe kulminiraju silinom i ekstravagancijom, neobuzdanim kolektivnim free improvizacijama, odajući nagovještaj glazbe koju su proučavali i kojoj se dive, primjerice one Ornettea Colemana ili suvremene ozbiljne glazbe dvadesetog stoljeća.
