The Best Of Joe Pass Pablo/Aquarius Records
{etRating 4}
Miljenik zagrebačke publike, glazbenik koji je svojim nastupom otvorio zagrebački B.P. Club, Joe Pass je bio jedan od najboljih gitarista u povijesti jazza. Poslije je, u suradnji s vibrafonistom Boškom Petrovićem i gitaristom Damirom Dičićem, snimio album Solo-Duo-Trio, a s Petrovićem i međunarodnim kvartetom, te gudačkim kvartetom, za koji je aranžmane pripremio Dičić, album What’s New, oba u izdanju Jazzette Recordsa, tvrtku koju je pokrenuo Petrović. No, njegova je diskografska karijera obilježena albumima što ih je objavio za tvrtku Pablu producenta Normana Granza. Upravo je reizdan kompilacijski album, izvorno objavljen 1983., koji donosi snimke što ih je ostvario tijekom sedamdesetih i tek jednu s početka osamdesetih, a objavio ih je na albumima za tvrtku Pablo. Osim što ga predstavljaju u vrhunskoj formi, ove snimke odlično demonstriraju i njegovu svestranost. Naime, osim po osebujnim izvedbama standarda, predstavljen je i kao skladatelj, a uz električnu gitaru, koja je bila njegovo osnovno glazbalu, u izvedbama dvaju skladbi, “How High The Moon” i vlastite “Blues For Alican”, svira akustičnu. Osim toga, odabrane su izvedbe što ih je ostvario s različitima formacijama surađujući s vrhunskim glazbenicima mainsteam jazza, iako je to tek majušan dio suradnji što ih je ostvario s velikanima jazza. Osim spomenutih, i skladbe “Summertime”, “On Green Dolphin Street” i “What Are You Doing The Rest Of Your Life” izveo je u iznimno zahtjevnom solo kontekstu u kojem je bio nenadmašan, vlastitu “A Foxy Chick And A Cool Cat” svira u triju s kontrabasistom Niels-Henningom Ørstedom Pedersenom i bubnjarom Martinom Drewom, “Satin Doll” s kontrabasistom Rayom Brownom i bubnjarom Bobbyjem Durhamom, a “Que Que Ha?” u sekstetu s ritam gitaristom Oscarom Castrom Nevesom, klaviristom Donom Grusinom, basistom Octaviom Baillyjem, bubnjarom Claudiom Slonom i nezaobilaznim udaraljkašem Paulinhom da Costom. Svestranost se očituje i kroz stilski raznolike, ali uvjerljive izvedbe, od bluesa, preko bebopa do latin-jazza. Kroz njih ispoljava vlastiti karakter; nježnost, profinjenost, feeling i virtuznost u službi glazbe, a ne isticanja vlastitog ega. Slušajući ih svaki će se ljubitelj glazbe koji ga je makar samo jednom slušao uživo, prisjetiti njegove jednostavnosti, pristupačnosti, komunikativnosti, vedrine, humora i radosti muziciranja, te pozitivnih vibracija kojima je donosio radost svima koji su boravili u njegovoj blizini.
DH
