Johnny Griffin
Live At Ronnie Scott's
(In + Out Records / Aquarius Records)
Zahvaljujući Aquarius Recordsu na hrvatskom su tržištu od ove godine dostupna izdanja njemačke diskografske kuće In + Out Records za koju snimaju neke od zvijezda jazz i jazzu bliske glazbe. Jedna od njih je slavni bubnjar Billy Cobham koji je za In + Out Records objavio albume vlastitog fusion sastava Culture Mix, ali i niz CD-a u seriji “Art of …” na kojima kao vođa skupine u formacijama trija, kvarteta i kvinteta surađuje s poznatim jazzistima, među ostalim s Ronom Carterom, Kennyjem Barronom, Donaldom Harrisonom i Jamesom Williamsom.
Iako je na koncertima održanim 26. i 27. svibnja prošle godine u čuvenom londonskom Ronnie Scott’s Clubu, s kojih su izvedbe uvrštene na ovaj CD, svirao kao član skupine tenor saksofonista Johnnyja Griffina, Cobham je pokazao da je još uvijek svestran bubnjar koji se sjajno snalazi u raznim situacijama, pa i u jam session nastupima mainstream pristupa poput ovog. Na koncertu im se pridružio majstor jam sessiona, trubač Roy Hargrove. Naime, bio sam prisutan na jednom jam sessionu u Njemačkoj kad se u jednom trenutku Hargrove priključio svirajući iz publike, potom je optrčao klub i skočio na pozornicu te je svojom energijom i strašću pokrenuo ostale sudionike na luđačku svirku.
Uz Griffina i Cobhama to mu nije bilo teško na nastupu u Ronnie Scott’s Clubu, nadahnjujućem za nebrojene slavne jazziste koji su nastupe u tom klubu dokumentirali na albumima. Doprinos uvjerljivim izvedbama dali su kontrabasist Reggie Johnson, te pijanisti koji su se izmjenjivali na pozornici: David Newton, James Pearson i Paul Kuhn koji i pjeva u izvedbi balade “How Deep Is The Ocean”. Osim Griffinovih te jedne Hargroveove skladbe izvode i standarde, posebice dojmljivo “Lester Leeps In” i “Blues Walk” s nadahnutim solima, poletno, prpošno, radosno.
Dobro poznat zagrebačkoj publici s nastupa u B.P. Clubu, Griffin, koji je umro dva mjeseca poslije ovog nastupa u Londonu u osamdesetoj godini života, ovim albumom je potvrdio znanu činjenicu da jazzisti ne odlaze u mirovinu, a vitalnost, energija i lucidnost koje iskazuje u improvizacijama, te moćan zvuk, daju mu za pravo. “The Little Giant”, kako su ga zvali, ostao je velik do zadnjeg tona što ga je proizveo na svojem jazz saksofonu.
