Keith Jarrett
Rio
(ECM/Aquarius Records)
Albumima “Facing You” iz 1972., “Solo Concerts Bremen/Lausanne” iz 1973., te posebice “The Köln Concert” iz 1975., pijanist Keith Jarrett je postignuo planetarnu slavu i ustoličio novi pristup jazzističkih solo recitala. Naslanjajući se na djelo slavnog Billa Evansa, ali otišavši još dalje u traganjima za kontemplativnim iskazom, stvorio je poseban glazbeni svijet koji je prihvaćen kao zasebni podžanr pijanističkog jazza, a i danas je jedan od najutjecajnijih za nove naraštaje pijanista.
Poslije je najčešće nanstupao i snimao sa svojim triom u kojem sviraju kontrabasist Gary Peacock i bubnjar Jack DeJohnette, no ponekad i solo, ali tada se njegov solo pristup postepeno mijenjao te je danas posve drukčiji od onoga iz sedamdesetih. Naime, stilski se vratio glazbi koju je krajem šezdesetih godina, na početku samostalne karijere, nakon što je postao poznat svirajući u legendarnom kvartetu Charlesa Lloyda. Tada je svirao free jazz sa svojim prvim triom u kojem su uz njega bili kontrabasist Charlie Haden i bubnjar Paul Motian. Slobodne su improvizacije uvijek bile predmet njegova djelovanja, posebice solo, ali zadnjih godina one su još nekonvencionalnije, neobuzdanije, “avangardne”.
To je novi Jarrett koji svjesno svira glazbu što će ga udaljiti od dijela njegove mnogobrojne publike, ali kojoj se predaje u potpunosti, bezrezervno, bez kalkulacija. Kako bi vjerodostojno dokumentirao trenutke glazbenog nadahnuća uvjetovanog reakcijama publike ili ambijentom, na mnoge od svojih albuma uvrstio je koncertne snimke, pa i one sa solo koncerata. Činjenica da su mnoge od tih snimaka još uvijek u njegovim ladicama i čekaju objavljivanje, potencira značaj novog albuma. Naime, samo nekoliko mjeseci nakon što je 9. travnja ove godine održao solo koncert u Teatru Municipal u Rio de Janeirou, tvrtka ECM, za koju objavljuje već gotovo četrdeset godina, objavila je snimku na dvostrukom CD izdanju.
Za razliku od dugogodišnjeg trija s Paecockom i DeJohnetteom, takozvanog Standard Trija, s kojim izvodi uglavnom standarde i s kojim najviše snima, njegovi solo nastupi, pa i ovaj, sadrže izvedbe vlastitih skladbi, najčešće nastalih na licu mjesta, spontano, bez predumišljaja. Uz vrhunsku sviračku vještinu i strast, to su osnovne značajke ovog, još jednog izvrsnog Jarrettovog albuma.
