Pat Metheny & Anna Maria Jopek
Upojenie
Mali kuriozitet, čak i u diskografiji raznovrsnoj poput Methenyjeve; izdanje donosi snimke iz 2002. godine u kojima po prvi puta možemo uživati u glazbenom umijeću majstora jazz-gitare u duetima s poljskom pijanisticom/pjevačicom Annom Mariom Jopek.
Upojenie (poljski: zanos, ekstaza) je bio prije gotovo šest godina vrlo dobro prihvaćen album u domovini Jopekove, gdje je inicijalno album snimljen, nakon što je 2001. na Varšavskom jazz festivalu Jopek predložila glazbenu suradnju. U pregledu materijala svim štovateljima Methenyjeva opusa unaprijed valja reći da je ovdje riječ značajnim dijelom o autorskom materijalu Pat Methenya, Group (PMG), kao i o nekoliko skladbi nastalih na motivima tradicijske poljske glazbene građe, makar na razini tekstualne inspiracije.
Podjednakim drugim dijelom stvar je zapravo obrnuta, jer Jopek osim vlastita autorskog materijala (skladanim ili aranžiranim s njenim suprugom, Marcinom Kydrynskim) u pravilu poseže za Metheneyevim glazbenim predloškom i na njega dodaje vlastiti tekst na poljskom (primjerice “You Are Going With Me”, “Farmer’s Trust”, “Follow Me”). Zvuk Methenyjeve gitare gracilna je harmonijska pratnja krhkom i nježnom intenzitetu ženskog vokala, te se na trenutke doima kao drugi vokal. Sav se ostali prateći instrumentarij zapravo ovisno o tematici pojedine skladbe manje ili više stapa s cjelinom kao noseća struktura oko glazbene osnove koju pronosi dvoje glavnih protagonista ove glazbene priče. Stilski, materijal je na tragu slojevitih PMG albuma prije nego Methenyjevih ostvarenja u akustičnim kvartetima. Osebujan glas pjevačice povremeno donosi dašak iskričavih trenutaka s početka ere new agea ili loungea (sjetimo se Penguin Caffe Orchestra i eklekticizma Ann Dudley), dok su u drugoj krajnosti meki šapat glasa (“Biel”), ili prerada Methenyjeve “Tell Her You Saw Me”, pri čemu obje ove strane svjedoče o neospornom glazbenom daru Jopekove i umijeću aranžiranja pop-balada. Nježna melankolija i simpatetična muzikalnost izraza pratećeg poljskog benda nisu tek odraz Methenyjeva nerijetko afektiranog liricizma i sličnost solo-gitare s vokalnom glazbom, već obje ove kreativne sile kroz ovakvo sučeljavanje kao da izlaze obostrano osnažene i ohrabrene. U “Farmer’s Trust” vokal Jopekove Methenyjevu klasiku daje uistinu poseban emocionalni naboj, dok se čini kako njena glazbena elokvencija tijekom čitavog trajanja materijala bez veće poteškoće premošćuje jezični i kulturni jaz izdanja izvorno namijenjenog poljskom tržištu gdje je postiglo ogroman uspjeh.
U glazbenom smislu zanimljiv je raspon; tako ćemo u uvodnoj “Cichy zapada zmrok” prepoznati postupke koje su svojevremeno gotovo do mainstreama crossovera ambijentalne i jazz glazbe uspjeli dovesti Hectora Zazoua (u “Songs of The Cold Seas”, te “Lights In The Dark”, primjerice). Premda imaju sasvim druga izvorišta, sentimentom, pristupom i novo pronađenom estetikom svjedoče o usporedivim rezultatima dekonstrukcije. Ostatak bi mogao proći gotovo kao klasični PMG album, kad ne bismo prepoznali slavenske sentimentalne korijene u miljeu jazz manirizma, dijelom usporedivima i s narodnim hrvatskim uspavankama koje su otpjevale i snimile Putokazi u drukčijem ruhu.
Time je za svakog ljubitelja PMG i klasična Methenyjeva opusa ovo izdanje miljama daleko od njegova “čistog” jazz opusa (rad sa saksofonistom Ornetteom Colemanom da i ne spominjemo!), no tome unatoč preporuka za jedno nezaobilazno i sasvim posebno izdanje.
